Proljeće mi Vesna podarila,
božanskom ljepotom me dodirnula,
zrakom mi sunce srce dotaklo,
probudilo košnicu nemira u meni
i potaklo šum onog znanog potočića
što je zamrznut u sjećanju zaspao.
Zažutjela vrba pelud livadom prosula,
miris ljubica u travi uskomešao sjećanja,
breze u sokacima sonate zašumjele
pa se čuje kao poj malih anđela.
Vjetar je prošetao lakim korakom
lugom u kom slavuj gnijezdo vije
a djetlić marno kljuca kao i prije,
sve je vedro, čak i nebo se smije.
Poletjela i ja sretna ,čila
mislima na oblačak sjela
pa odletjela do svog sela
gdje me čeka ova proljetna idila.