Niotkuda pristiglo,
zateklo se,
naočigled svima.
Jurnulo,
upetljalo se,
u nerazmrsivo(st).
.

Smiriti ga,
pod mačkinom nogom,
ni ne snatri!
.

Sklupčano, saobraženo sa vijugavim putevima,
šara k’o na đibi-lutki, mustre nepojamne.
Deder joj ime daj!
.

Kalokagathia.
,

Boja prelivenih.
Iz svake posebne do u jednu skupnu – šućmurastu.
.

Usnismo je.
U snu je rukom dotakosmo.
Ime(na) joj ne otkrismo.
Probuđeni, izgovorismo ga: slućenog, a nesaznatog.
Probuđenost nam donese zaborav.
.

Tu smo sada.
Sačinitelji, pred posudom sa upitima.
.

Kako mu otkriti začeće?
Gdje mu kraj(a) sagledati?
.

Kako sredinu potrefiti?
I dužinu izmjeriti.
.

Kome je to potrebno?
Kome je klupko važno?
.

Mački.
I razmrsiocima.
.

* Kalokagathia je ljepota u dobroti