Davno je bilo kada joj je mama
Plave mašne na kike vezala.
Davno je bilo kada joj je oko nogu
Lepršala haljinica plava.
Davno je bilo kada je u cipelama s peticama
Zaplesala svoj prvi valcer.
Davno je bilo.
Suza joj klizne niz lice preko plave masnice
Danas.
I više ne zna plače li zbog tih davnih dana
Ili bola što bubri na obrazu, danas.
Gdje su nestali snovi one djevojčice plahe?
Gdje su nestala nadanja i vjera i očekivanja?
Više ništa ne traži samo malo mira, tišinu,
Samoću i sigurnost od ruku koje ne znaju prestati
Bol nanositi.
Više se ničemu ne nada.
Danas šuti, djecu svoju skriva iza leđa,
Životom ih čuva.
Zna, ona zna, sve će prestati
Kada duša tijelo izubijano napusti,
Samo ne zna tko će djecu njenu tada
Čuvati.

23.10.2018. (svim zlostavljanim ženama)