26 veljače 2023
Autor: Durdica1955
Kategorija: Pejzažna
Napokon je stigla
(ipak je još ima)
skrita u haljama
sve r’jeđih bjelina,
ushićenje digla
kao nekad zima
snježnim pahuljama
raskošnih oblina.
.
Prosula je svoje
blještavo biserje
pa se i po noći
svom ljepotom diči.
Zima prava to je
uz nježno paperje
zasljepljuje oči
vjerna svojoj priči.
,
Sjeverac raznosi
pahulje joj b’jele
koje rado slijeću
na čelo nam hladno,
igraju po kosi
bespr’ekorno c’jele,
šepure se, šeću
pa rastope jadno.
.
Dok mećava vije
i dok zebu ruke,
dok se žare uši,
dok se mrzne nos,
zima vjetrom brije
pa zadaje muke
i grud nježnu guši
mada nisi bos.
.
To je prava zima
uz blještavi snijeg.
Pod promrzlom brezom
kad zaškripi korak,
kada inja ima,
kad je leden brijeg
pa kada te jezom
smota u svoj frak.
katarinab
26/02/2023 at 7:40 pm Permalink
Super stihovi, Đurđice. I Zagreb je zima ohladila i zabijelila, i još pada. Lijepo je gledati kroz prozor, a van neka idu neki novi klinci.
Lp:)
26/02/2023 at 11:21 pm Permalink
Hvala Katarina na čitanju i meni se zadnjih godina zima čini lijepa samo kroz prozor, tek iz toploga vidim njenu čar. Laka ti noć!
27/02/2023 at 4:45 pm Permalink
Vrlo lijep, vizualno bogat opis zime! 🙂
21/03/2023 at 11:57 pm Permalink
Spome, Marija, hvala vam na čitanju i na komentarima.