U crvenom pismu
šalješ mi
svoje kajanje
krasopisom dizajnirano
za neko novo
pripadanje
kao da nije
vrijeme isteklo
i nisu uginule
sretne ptice
one sanjarske zime
od iznenadne
vijavice
tada se nebo
raspuklo
nestalo
umrlo polako
ti si odnosio
sunce
zaboravio dodire
lako
sada
na koljenima
moliš
oprost tražiš
i ono malo
savjesti
riječima otupljenim
snažiš
pokušavam ti
jedino reći
da je praznoj
duši
svejedno
to što ispriku
nudiš
i što se
osjećaš
bijedno.
7 komentara za "Oprost tražiš"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.