OSAMNAEST MINUTA U ŽIVOTU

 

dišem nagrađena posljednjom suzom

ne,

danas je ne žalim

u kutu usana je dotičem vrhom jezika

ne dozvolivši da uđe u grlo

i uguši tugom snove

 

možda,

ne znam ni sama

koliko gorčine u sebi ima

znam, mrzim je

što iz moga oka je potekla

 

sav život stisnuo se u osamnaest minuta

prije polaska vlaka

tješim se,

da je sunce zrake u moje oči smjestilo

kako bi prevarilo mene

ili tebe,

da postoji ili će postojati,

trajati vjekovima

kada odeš,

a ja budem ostavljena

 

možda je tišina sakrivena u njoj

samo želim u bijegu nestati

u osamnaest minuta

prije polaska vlaka

 

posramljena pogleda

kliznut će i iduća

na tlo pasti,

ali ni za to me nije briga

što je osamnaest minuta

naspram cijeloga života?