Danima neki osjećaj čuči u meni
Poput zgurenog patuljka
Pa se vrpolji, gurka, ne da mira.
Osjećam kako jesen dolazi sa kišama
A ja bih htjela da je proljeće,
Da vjetrovi ne ogole grane zelene
Da oblaci tmasti Sunce ne prekriju.
Jer znam
Kada se jesen ogoli,
Kada skine svoj šareni ogrtač,
Vidjet ću samo njezinu bjelinu
Hladnoćom opasanu.
Osjećam nemir vjetrova
Što kapi kiše raznose,
Težinu maglenih skuta
Što mi grudi pritišće
I dah krade.
Osjećam se tužno
Kao kasna jesen zagrljena vlažnim vjetrovima.

Odlazi još jedan dan,
Još jedno vrijeme šarenila i zelenila
Odlaze slatki mirisi u bijelu svježinu,
U led.
Osjećam da ću budna dočekati
Novu zoru da upijem u sebe
Još jedno jutro ispunjeno bojama.
S.K.M