Visoko u nebo rasipam svoj pogled
kao da ću tamo vidjet vječnog Boga
i dozivam Njega koji je kao led,
a možda ne čuje od gusta smoga.
Dok samu sebe još zavaravam
il’ se to igra sa mnom Himera
kao da bijednike i jadne očaravam
istresu mi čašu punu čemera.
Sijala sjeme rajskog sam dobra
za nesretnike bila poput Plejade
u njihove noći ulila čistog srebra
za se ne tražeći čak nit’ mrvu nade.
Dušu mi ne hrani ljuta zloća
ostala dijete je i nakon teških ljeta
prostore bih popunila mirisom cvijeća
i osmijesima svih ljudi ovoga svijeta.
11 komentara za "Osmijeh"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.