A.B. Šimiću (18.11. 1898. – 2. 5. 1925.)
Ušetao si u moje snove
stihovima ispunjenim
bolnom samoćom
čujem tvoj glas iz dubine
kako šumi tiho, tiho:
„Ja sam pored tebe.“
Možda sam baš ja nježno
pružila svoju bijelu ruku
u tvoj nemir, gorčinu
odvodeći te u svoje plave noći
da među zvijezdama plešemo,
svečano, uz šum mjesečine
ponad kristalnih voda
i da samo jednom ugledam
blagi osmijeh tvoje duše.
12 komentara za "Osmijeh duše"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.