Ljudi dođu, ljudi odu

A ja promatram tu cestu

I koristim svu slobodu

Da bih ostao na mjestu.

 

Držim se svoga korijena

Tu imam Sunce i vodu

Drugima treba promjena

Ljudi dođu, ljudi odu.

 

Nisam fikus, niti drvo

Al’ daljine me ne vuku

Takav nemir bi me shrv’o

Vezan sam za mirnu luku.

 

Dosta mi je jedno polje

da budem kralj na toj ploči

ne treba mi mjesto bolje

tuđeg nisu gladne oči.

 

Drugi dođu, drugi odu

Na valu stalne mijene

Rodu zavidim na hodu

Moje noge su prelijene.

 

Mnogi u vlakove sjednu

Da drugdje potraže sebe

Ja imam stanicu jednu

Ništa bolji od amebe.

 

Dovoljne su samo grudi

Za ta duga putovanja

Ostajem tu, moji ljudi

U tom srcu koje sanja.