U vremenu globalne kaljuže kada čovječanstvo sve više tone u neskrivenu pohlepu, bezdušnost, neosjetljivost, kada se svaka ljudska kvaliteta važe čvrstom valutom, kada dezorijentirani čovjek baulja od jednog lažnog idola do drugog, u tom i takvom svijetu poremećenih vrijednosti stvara Faiza Haračić Helja svoju poeziju  koja se čini da dolazi iz nekog drugog, ljepšeg, iskrenijeg i poštenijeg svijeta.

Nema u toj poeziji velikih i teških riječi, nećete u njoj naći velike filozofske misli, ne zato što ona ne bi bila mudra, nego zato što je životna mudrost postala gradivno  tkivo  njezine poezije. Ona tu mudrost živi, a zbivanja prihvaća dubokim  mirom pa se često zapitamo od kuda toliko snage u toj krhkoj ženi da bez pompe i jauka prihvati sve naplavine života.

A naplavina, onih teških, muljevitih bilo je mnogo.

Sve je njih autorica proživjela, prihvatila nekim dubokim filozofskim  mirom, zabilježila bez uljepšavanja, onako kako su se misli rojile, iskrenom dušom djeteta, izrazom zrele pjesnikinje.

Mnoge njezine misli ostaju samo naznačene. Čitatelj osjeća da se iza rečenog još nešto krije i čini se da  autorica želi donekle prikriti svoj osjećaj koji na taj način postaje još snažniji, intrigantniji, suptilniji.

Stihom se Faiza često vraća u prošlost.  Ona njeguje i čuva svoja sjećanja kao dragocjeno blago, ona ih se ne odriče ni onda kada  znače samu, neublaženu bol. U neka predvečerja, kada ostane sama, voli hodati putovima duše i vratiti se natrag u neki sretniji svijet. / Snijeg/

Blistavi je tepih prekrio kraj
lede se obrazi
dok u daljini
naziru se tragovi.
Smiraj u ovoj bjelini
potraži često duša
pa šeta po aleji
davnih uspomena.

I dok  većina ljudi nastoji tužne uspomene skloniti u neki mračni kutak svijesti, pohraniti negdje gdje neće ranjavati srce, Faiza te uspomene priziva otvoreno, ne odriče ih se, one su dio njezina života, ona ima snage evocirati sretne trenutke, ona ima blagoslov sjećanja.

Sretno je lice
zbog tebe
mene.
Zbog snježne
uspomene…

Faiza uglavnom piše slobodnim stihom običnim prirodnim načinom izražavanja. Po tom načinu ona je moderna pjesnikinja jasnog, nedvosmislenog izraza neopterećenog formom. Međutim, ona u sebi nosi i naslijeđe poznatih bosanskih pjesnika, nosi atmosferu i način života koji u centar  interesa ne  stavlja materijalno, nego ljudsko i životno.