Daniel Kontz

.
Otkrila si dugo traženu rijeku

tu koja najtiše od svih voda teče

sretna se prepuštaš njenom tijeku

kad nikog nema i jesenje je veče.

*

Samoća – i tako se ponekad zove

al' ne spuštaš više rolete  pred kišu

tvoje misli bez mojih jedara plove

nevidljive ruke kapi  tuge brišu.

 *

Prizivala si tople crvene struje

jata koja miluju obale duše

sad ne trebaš nikog samo da tu je

dok se pješčane kule života  ruše.

 *

Otvrdnula si s koricama knjiga

i voskom svijeća što izdišu zorom

otkrila si rijeku lišenu briga

što ne teče moru pod ledenom korom.

*

Aljoša Đugum, iz zbirke pjesama "Ispovijed"