Nizao si nebuloze o ljubavi tvrdeći da su galebovi tratinčice neba, jer galebovi su bijeli kao tratinčice sa „kljunavo“ žutom. Meni se činilo važnim da se u ponekom detalju ne slažem s tobom, jer nije svejedno zašto se igraš s dugmetom na mojoj bluzi. Ne volim klišeje, a dugme to usput postane. Zato sam ti upala u riječ s tvrdnjom da galebovi nisu sasvim bijeli i da je Sunce s bijelim laticama oblaka, samo po sebi upečatljivije, čišće, stamenije od tamo nekih nestalnih ptica, …
Eto, ako već govorimo o takvom cvjetanju neba morala sam te premaknuti prema očitom, jer si skoro s vrhom jagodica stigao do mojih nemirnih bradavica, a ti si i dalje branio galebove rekavši da im sivo-crni rubovi krila ostadoše od kad ih je jedna budala htjela nacrtati.
„Galebovi se nikad ne crtaju. Njih moraš poželjeti. Tek onda su bijeli i tek onda mogu letjeti“, šuškale su tvoje riječi kao krila koje me nose tamo negdje gdje taj lepet bjeline i moj postaje.
I tako. Tvoja koljena među mojim koljenima. Prvo jedno, a onda, sasvim prirodno, meko i nježno, mada pomalo nevješto, još i drugo … i ja sam ti vjerovala. Sve. Da mogu letjeti. Da me je na nebu više od Sunca. Uostalom, vjetar je nagurao oblake da je sve potamnjelo, ili se je to samo činilo dok sam kroz trepavice slijedila ptici. Bijeloj. Bez rubova na koje se zapinje dugmad.
Onda si mi recitirao pjesmu Pabla Nerude da ne odem ni za trenutak, a ja sam te pitala da li si tu pjesmu napisao za mene, jer tko bi pomislio na nekog Pabla s kraja svijeta kad u njegovim očima nema neba po kojem bih baš ja letjela kao galeb što sliči tratinčici.

Jednooki svemir bulji u mene. Već duže vrijeme. Noćas mu je oko sasvim okruglo. Pravi kliše nokturna u vrijeme punog Mjeseca. Ti spavaš dok ja na valovima radija slušam literalni večer. Odjednom recital iste pjesme – … nemoj otići ni za trenutak … Poželjeh da se otvori nebo za letenje i da se sve ponovi. Ali nije bilo isto kao onomad kad si ti nebulozno pričao o ljubavi, jer pomislila sam na Nerudu, pa on, kao ni ti, nije više bio samo za mene.

Komorni insert
u val noći zaranja
netopira let