Hvali se svijet, ne znajući…

Hvalospjevi koje izgovaraju

su zaručnički.

Sami u duhovnosti su Posvećenosti.

Tako tužno, kao što tužno jeste.

.

Nedostaje smisao za logiku.

Zanemaruje se sve što je očito.

Uskraćuje  jedino pozitivno,

Neuspjeh, kao početnik u životu.

.

Nema se načina za rasuđivanje.

Slijepi za sve pogane.

Misli se da je samoća izdaja.

Misli se da je prijateljstvo

put do Raja.

.

Izgubljeni u pričama prošlosti.

Okruženi bez slave.

Od izbora kojima se učinilo loše,

stvara se izgubljeno nebo na periferiji.

.

Sad samo su grijesi u utrci,

koju nikad neće se pobijediti.

Sve dok ne pogleda se

unutar sebe,

da se sazna, gdje bilo se…

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

   Otok ima most, izvijeni bijeli luk koji ti odapinje strelicu ravno u srce i zarobi te u čvrsti zagrljaj, barem za jedno ljeto.

Kad stigneš do mosta, već si i na otoku. Dva mjeseca si u osvijetljenom gradu koji ne miruje i ne spava. U srpnju sve pulsira kao otvoreni mravinjak. Podignuta je temperatura u hladnjaku, zujanje klima, vatromet mirisa, okusa i boja, ali i prave bučne rakete koje se noću prelijevaju na modrom platnu. Sredovječne žene u tijesnom kostimu Minnie Mouse, crvenih obraza, s naporom se prigibaju u struku i pružaju trogodišnjacima kokice s preljevom od malina.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kula zlaćanih frula kod Viline doline,

sjaj čarobne svetiljke duž plavih kamičaka,

zlatokose livade livadske violine,

zov dece iz predgrađa sa bezbroj nadimaka.

                                  .

Moreplovac postati u predelima mašte,

let srebrne ptice i brujanje tranzistora,

šarena kotarica princeze rajske bašte,

venac oko studenca, trag inja kod prozora.

                               .

Sred podzemne magaze pogača od pšenice,

rime i metafore bradatih kukuruza,

voćnjaci i košnice, pčeline medne žice,

uz zagrljaj nebesa pred kućom šušti breza.

                                .

Stazom pored voćnjaka svetlost s nežnim zracima,

najkraći životopis šarenih leptirova,

molba roditeljima na školskim prozorima,

svet kroz frulu od zove plavog nebeskog krova.

Pročitaj cijelu poeziju

Zvuk je parao

zrak

na kotačima u jurnjavi

puzi život dok

dugi prsti crnila

mraka

zarivaju nokte

u ono što je ostalo od tijela,

zov nemoći prane

moli šaptom

milost udisaja

još jednog dana.

          .

Hod života

na rubu sudbine

visi o

parnom ili neparnom

danu u sreći,

biti će kako je

zapisano

na zvjezdanom sanskrtu

                  .

Zvuk je parao

užurbano lice

grada.

       .

Mnoštvo grabi

u koračaju,

u smijehu,

u sivilu,

neizvjesnosti praznih pogleda,

hihot

u različitosti

krabuljnog plesa dana

         .

Zvuk je parao

pogled

.

jeza lizi niz leđa,

usporava korak.

Molitva

skrojena u mislima

za umirućeg

kojeg vozi cesta

pod sirenom

        .

Zvuk je parao

umiruću

želju za život.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju