Oči su mi ispunjene tugom,
gledam u prazninu ispred sebe,
čitav svijet je nevažan za mene
otkako sam ostao bez tebe.
.

Oko mene sjede razni ljudi,
neću da ih gledam ni da čujem,
potpuno sam isključen iz svega
i u sebi čitav život psujem.
.

Postalo je nevažno mi vrijeme,
ni godine, ni dani, ni sati,
ja od svega želim samo jedno:
da mi se tvoj osmijeh ukaže i vrati.
.

Neću nikog da me sada tješi,
nitko mene utješit ne umije,
neću da mi nitko priča priče,
ionako nitko ne razumije.
.

Neću nikog kraj sebe da vidim,
neću vrijeme da mi liječi rane,
hoću samo da nam bude kao
kad smo skupa provodili dane.
.

Tvrdoglav sam i nije mi žao,
svoje ću izgurati do kraja,
ništa drugo mene ne zanima
osim tvoje ljepote iz raja.
.

Sjedit ću i gledat u prazninu
ako treba sve dok život teče,
osim tebe, ljubavi jedina
ništa me pomaknut neće.

Pročitaj cijelu poeziju

Nikada kraja onom što moram da bi opstala.
Zalud pokušaj, uzaludan trud
za nešto sasvim bez duše
brojevi broje brojne neubrojivosti
dok misli se spotiču u bijegu, od stvarnosti.
Sreća je u pogledu na djelić neba,
kada uhvatim hod oblaka
od kojeg me dijeli zablindirano okno.
Susprežem mislima da slobodno misle.

Pročitaj cijelu poeziju

Postoji čežnja, duboko u meni.

Čežnja da budem slobodnog duha.

Čežnja da budem ja.

Čežnja da budem ono što bih trebao biti.

.

Čeznem da se oslobodim okova društva.

Čeznem da se oslobodim kaveza neznanja.

Čeznem da se oslobodim pristranosti.

Čeznem da se oslobodim ograničenja

koja će buduće društvo postaviti.

Čeznem da budem slobodan,

čeznem biti samo ja.

.

Želim biti ja, koga drugi ne vide.

Ja, koji čezne da bude ono što želi biti.

Ja, koji sanja snove i leti.

Ja, čije srce može voljeti puno više.

.

Duboko u meni,

tu je san koji treba ispuniti.

Duboko u meni postoji nada,

koja drži hladne obloge.

Duboko u meni

postoje ljubavi preplavljene…

.

Duboko u meni, postoji čežnja,

kao puna čaša preplavljena,

koja čezne biti razbijena…

Pročitaj cijelu poeziju

Gradu svjetlosti sam
ukrao jedan zrak sunca
i stavio ga u tvoju kosu
da osvijetli ovu sumornu jesen
koja miriše na kišu
Vjetar je sakupljao glasove
sastavljao od njih pjesmu
i raznosio je niz ulice mokre i puste
žaleći za djetinjstvom
dozivajući mladost
bježeći od starosti
Na nebu se klatio mjesec
ni crven, ni žut
pospani trubadur je
izgubio svoju mandolinu
i nije znao šta da radi
sa prstima pa je počeo
da slika
lađe koje na poludjelom moru
sanjaju luku
Te noći sam bio kočijaš
iz neke stare priče
koji je bježeći od tuge
kroz tamu svog neobičnog srca
ostavio svoje godine
da spavaju u tvom oku
i tako pobjede vrijeme

Pročitaj cijelu poeziju

I kad ti je najteže, kad te bol stigne,
i zagrli dušu sve do same srži,
budi sigurna da jedna si od onih
koja može sve da izdrži.
.
Prošla si gubitke, slomili te nisu,
bila si na korak do dna,vrlo blizu,
osjetila si lažne osmijehe na sebi,
ali i dalje je ostao borac u tebi.
.
Preplivala si more tuge,
suze su ti bile vjerne sluge,
godinama si lutala tražeći sebe,
ali ništa nije bilo jače od tebe.
.
Srce ti je ispunjeno stotinama rana,
ali nisi odustala ni jednog jedinog dana,
ostala si često i bez daha,
ali pobijedila si svaku nit straha.
.
Zato, bravo za tebe, koja čitaš ovo sve,
i u riječima mojim prepoznaješ se,
nastavi i dalje hrabro tako,
jer biti ti ne može svatko.

Pročitaj cijelu poeziju

Umjesto zamarati se
tuđim životima
trebali bi počistit
u svojim dvorištima.
.

Slatko li je tuđe mane
i pogreške mjerit,
sve je lakše nego se
na sebe preusmjerit.
.

Sa osobnim grijesima se
najteže suočit
ali zato tuđe znamo
isti tren uočit.
.

Sa takvom lakoćom znamo
prozivat i kudit
a dok svoje greške nikad
nećemo osudit.
.

Svatko svoju krivnju niječe,
opravdava, štiti
al’ u svakog drugog voli
prstom uperiti.
.

U sopstvenim životima
uvijek posla ima
i sasvim je nepotrebno
kopat po tuđima.
.

Neka prvi kamen baci
tko nikad ne griješi,
budi pošten prema sebi,
prvo svoje riješi.

Pročitaj cijelu poeziju