Aljoša Đugum i Davor Lekić “Drvo samoće”

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić ” Sveta Lucija”

 

Dvanaest dana do Božića
najavljuje mučenica-
očnjeg vida zaštitnica,
cijelog svijeta miljenica.
.

Sveta Luca, svjetla sjaj
svjetli svima put u Raj.
Svjetlost svijeta najavljuje
s anđelima objavljuje;
.

“Dolazi nam djetešce
Najsjajnije Sunašce
dolazi nam Isus mali
koji rođen je u štali.”
.

Posijana pšenica
bit će pokraj Jaslica,
neka rodi, nek zeleni;
ptici hrana, radost meni.
.

Sveta Luco, ti zazovi
da nas Isus blagoslovi
daj da grijehe vidimo
i njih se postidimo.
.

Dvanaest dana dana do Božića
tako narod ovdje priča
kakav li će taj dan biti
kroz godinu se ostvariti…
.

Daj nam, Luco dobre dane
Nek’ je svima dosta hrane!
Blagoslovi nam pšenicu
kada dođe u zemljicu.
.

Blagoslovom Svetog Duha
da za svakog bude kruha!
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Njegovo oružje”

Svi tvoji
pištolji
borilačke
vještine
potezi,
koraci
ne mogu
se mjeriti
s kalibrom
moga uma.
.
Ti si kvazi
kriminalac.
.
Napadaš
svoju ženu,
prijetiš joj,
ubojstvom.
.
Nađi sebi
ravnoga…
tamo, iza
rešetaka
pa se onda
kreni tući…
.
To je tvoje
božanstvo,
način
života
rivalstvo,
prijevara,
nepoštenje
do krajnosti.
.
Koliko god
te voljela…
.
Ostani
gdje si.
.
Tamo ti je
i mjesto…

Pročitaj cijelu poeziju

Emil Strniša “Na putu do Cordobe”

Prekjučer list otpali

Jučer nestade granja

Danas vidi se mali

Ostatak ostatka panja.

                    .

I nesta deblo, krošnja, hlad

Al’ stih na listu što nam osta…

Još tako živ i tako mlad

Sasvim je dosta.

             .

Sasvim je dosta.

 

Pročitaj cijelu poeziju

Rijad Arifović “Ružan dan”

Nekad, u davnim vremenima,
prošli smo tim putem nas dvoje
u nekoj izgubljenoj noći
dok klatio se mjesec
sporije od srca što tuklo je po drumu
u cipelama izlizanih potpetica.
Nosila si šal od kašmira i
mirisala na kutiju drvenih bojica
a ja sam usporavajući korak
u daljini vidio more djetinjstva
gledajući tvoje oči
U savršenoj jednostavnosti
rekla si
″Nije ovo teško vrijeme,
samo ružan dan u kome je važno
uspravno koračati″

Pročitaj cijelu poeziju

Antonija Željka Kahlik “Nikoga više nema”

Hodam polako

Između starih spomenika

Nadgrobnih kamenova

Tražimo jedno ime

          .

Bio je mlad

Previše mlad za tutanj rata

Za pušku i metak

Koji ga je pronašao

           .

Na nadgrobnu kamenu

Stara fotografija

Bijela rubina

I osmjeh mladosti

            .

Bio je brat i stric

Sin majci neprežaljen

Očeva desna ruka

Uzdanica starosti

               .

Turoban humak

Ni cvijeta, ni svijeće

Još samo osmjeh

Na fotografiji priča

           .

Kazuje, govori

Opominje pun nade

A njega nema i nikoga

Njegova više nema

            .

Antonija Željka Kahlik

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts