Na staklu moga prozora

gasnuo je dan

sakupio sam hrabrost i krenuo

tragom starih pjesama

u jednu ulicu kraj rijeke

da čujem tvoje korake

Jer samo ti znaš za moje loše dane

samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca

samo ti znaš kako more tuge

u jednu suzu stane

samo ti znaš tajni prolaz ispod duge

do mjesta  gdje zemlja nebo presjeca

Kao slučajno ušao sam u tvoj san

bježeći od olovnih misli

otrovnih riječi i ružna vremena

tražio sam daleko djetinjstvo

i malo ljubavi u pjesmama

Kao slučajno ti si bila sama

nesposobana  da prepoznaš čežnju

skoro imuna na bol

bilo je toga i previše

valjda se srce naviklo

Kao slučajno srele su nam se misli

dozivajući ptice

lomeći razloge za samoću

Kao slučajno ukrao sam  svjetlost

sa nepoznate zvijezde

i spustio je na tvoj dlan

Jer samo ti znaš za moje loše dane

samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca

samo ti znaš kako more tuge

u jednu suzu stane

samo ti znaš tajni prolaz ispod duge

do mjesta  gdje zemlja nebo presjeca

Pročitaj cijelu poeziju

U kaiću srid tražeta
dok mi s tunje pada špurjan
mislin na te da mi dođeš
draga i mila bilice
.

Ki koluri ki bokuni
‘ko to sve skupa mirita
svako gleda samo na se
niko za te ne bacila
.

Još su kapaci odniti tuje
a nika njihovo nije bilo
i oni ča su došli sa strane
naši su hi navodili na to
.

Migavica je u moru
u daljini vidin manal
još da se poklopi sinjal
galeb leti plavin svodon
.

Moj najlipši rodni kraju
čuvan te ka’ zlato za se
nedan te nijednon strancu
te lipote nigdi nema

Pročitaj cijelu poeziju

Let je lak kroz oblake bijele

Paperjaste i meke

Kad Mjesec je pun

Da osvjetljava put.

Pročitaj cijelu poeziju

Ne znam
tko sam…

Kažu da
bez tebe

tobože
stvaram.

Lutam,
tražim
sebe..

Ne mogu –
se pronaći!

Progovaram
o bitnim mi
tematikama.

Dokad će,
trajati ovo
tlačenje!?

Bog spaja
i razdvaja.

Njegova
uzvišena
sigurnost.

Zna taj –
odgovor.

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam iznenađen ni zaveden.

Uz moje kosti,

gigantski jeMjesec bijeli,

u svojoj umirujućoj tišini.

Preko tamnih voda,

zapljuskuje me njegova prašina,

u pokušaju da smirim

svoja tiha mučenja.

.

Oblaci, kao para dnevnih snova,

mjesečevim miješa

najsvjetlije zrake.

Hvali se plitka plima

tirkizno sablasnog sjaja,

za prikaz koralja

od progonjene misli,…,

ispod smještene…

.

Nikad se ne plašite

terora svojih dubina.

Potopljeno ispod je tišina

gdje mudrost spava…

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju