(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

 

Pusta je sada moja luka
ni jedne brodice na njoj nema
tužno je srce, prazna je ruka
jesen već plače, zima se sprema.
.

Oblaci nijemi nebom plove
more šumi, zagrljaj šalje
pogledi zraku sunčevu love
pa korak krene kroz život dalje.
.

Dani teku, a luka samuje
tek koji val joj skute dira
posvuda se tišina čuje
a čežnja boli, ne da mira.
.

Godine se ko biser nižu
postaje to ogrlica duga
a brodice u luku ne stižu
u duši praznina, u srcu tuga…
.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Na hladnoći vjera stoji starica

zaogrnuta šalom i kaputom

iz nekih prošlih vremena,

kaputom koji živi od uspomena,

jer pripadao je tko zna kome

muškoga kroja, prevelikog broja.

Starica kao da čeka nekog

tko već dugo stigao nije

možda zbog toga joj se lice

kada netko prođe, ponekad smije.

No, isto tako, ubrzo vrati onaj

tužni pogled kada dozna

da to nije lice koje pozna.

Promrzla, svakoga dana stoji i gleda

a ljude ne dotiče njena bijeda,

netko samo prođe,

netko pogleda i nastavi dalje

netko pozdravi, onako od šale

netko u dlan gurne kunu ili dvije

a ona na tu gestu samo kimne glavom

i pogled usmjeri opet prema cesti

gdje je taj  koga želi sresti.

Promatram je već neko vrijeme

i odlučih je odvesti negdje na toplo,

na moju ponudu samo

izusti kratko

hvala, nije zima, ne mogu ići

moji dragi će uskoro stići.

Pročitaj cijelu poeziju

U ediciji web knjižare REDaK objavljen je novi roman Marka Jareba “Kartanje bez akuže i jače briškule”. Roman je to o odrastanju, tinejdžerstvu i zreloj dobi glavnog lika Eduarda koji studira u Zagrebu, a podstanarsku sobu dijeli sa cimerom Faustom. Dolazi u kontakt s mnogim likovima čije svjetonazore autor bilježi.

Pročitaj cijelu poeziju

Ne pali svjetlo, noćas

me prepoznaj po koraku

dok obučen u tvoju sjenku

sakupljam mjesečevu prašinu

po tvom sokaku

Iz mojih riječi pašće kiša

u kojoj ćeš prepoznati dobro

kome je trebalo mnogo vremena

da sazrije u meni

i postane nježan cvijet

Kao noćni leptir

kružim oko tvog prozora

zovem te da zajedno gledamo zvijezde

kojih je tako mnogo da se ona

koju tražimo izgubila

Ova noć se nikada neće završiti

i ti ćeš zauvjek biti

moja mala djevojčica

kojoj donosim višnje zimi

kojoj pišem pjesme

koje niko drugi ne umije da pročita

Biće kao u bajci

sakupićemo uspomene iz djetinjstva

kojima se neprestano vraćamo

i posuti ih kapima kiše

da iz njih iznikne zaboravljeni biser

Dodirivaćemo se promzlim rukama

tražeći put do srca

u kome sve počinje

i sve  završava

Pročitaj cijelu poeziju

Moja rijeka teče tiho

obale su njene strme

sva od zlata, sva od srebra

od bisera i od srme.
.

Moja rijeka, mjesečina

sva od pjesme, starog vina

sva od snova, sva od sjaja

smijeha, suza

osjećaja.

Moja rijeka teče samotno.

.

Moja rijeka teče brzo

već je ušću jako blizu

teku dani, žure noći

uskoro će kraju doći.

Moja rijeka teče samotno.

.

Što je bilo, više nije

što je sada

nema sutra

idu noći, idu jutra.

Moja rijeka teče samotno.

.

Moj je život  rijeka cijela

od kolijevke do opijela

moja rijeka teče samotno.

Pročitaj cijelu poeziju