Suzana Marić “Nedaj konju suzu na oči”

Ima li nešto što boli jače
nego kada vidiš da konj plače,
kada mu se niz dlaku suza slije
a da on to zaslužio nije?
.

On je stvoren da ti služi
da se s tobom u poslu druži,
al’ batinu drži od konja dalje
ne stvarajte od njih bogalje.
.

Ne lomi to tijelo plemenito!
Ono ti dovozi iz polja žito
ono te vozi prašnjavim drumom
i vuče klade blatnjavom šumom.
.

O, kako su vrele njegove suze
kada mu se u slabine zabodu mamuze,
kada mu uzde zategnu žvale
ne bi li mu novu komandu dale..

.

Al’ konj znade kamo će poći,
znade svojem domu sam doći
ne trebaš bič, niti uzde zategnute
na vagiru štrange nategnute.
.

Daj konju svoje ljubavi
jer on nikada ne zaboravi…
Ne daj konju suzu na oči
i uvijek će ti biti od pomoći.
.

SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Prividna odsutnost zvijezda

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Sonja Kokotović “Zalutala u proljeću”

Usprkos

otiscima godova moje jeseni

u meni izrasli

inat

stršeće, neposlušne travke

u polju poredanih cvjetova

iste boje.

         .

Ja sam divlji bršljan

urezan kao

navoj

još od tromosti ljeta,

opstao od zime.

            .

Nepovratno

ostajem zalutala u

proljeću

da osedlam

vjetar.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić ” Posvećeno Mati Baloti”

MOJA MATI

 

Moja mati je bila velika sirota,
tuju je zemlju kopala, tuje pode je prala.
Sva svoja lita otkidala je od svoga života,
i malo po malo sve je drugim razdavala.

Od vrha do dna su njoj dani bili puni rabote,
noći je živila u strahu i škrbi za druge.
Svako je brime nosila sama od svoje dobrote,
prez plaće je služila svima, bolje od najbolje sluge…

 

Mate Balota – Mijo Mirković

 

STARICE MOJA

 

Danas mi se po mislima mota

pjesma koju je napisao Mate Balota

Pa se sjetih, najdraža moja

Da je prazna soba tvoja.
.

Da te nema s nama više

Nit’ kuhinja ne miriše.

Nema tople ruke tvoje

Da miluje lice moje.
.

Da me grli i divani.

Bože, gdje su svi ti dani?

Tuga sada srce mori

Ruka sobu kad otvori.
.

Na zidu je slika tvoja

Pokraj nje je slika moja.

Gledam, mila, tvoje zjene

Zajedno smo – razdvojene.

.

Jer dok mene još žive ima

Ne puštam te zaboravima.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Janković “Krajnja ljepota”

Kad se ledenjaci otope

i oceani se podignu,

a ljudi živjeti će

samo na vrhovima planina,

čak i tada voljet’ ću te.

.

Kad bude zatrovan sav zrak,

a mi postanemo planet koji dahće,

zadnjim dahom moje srce vikat’ će,

volim te!

.

Kad sve što znamo nestane,

a mi putovali kroz ništa

i ići ćemo nigdje,

na samom rubu toga,

moja duša vrištati će,

volim te!

.

Pridružit će nam se kretanje

od svjetla svjetlu,

galaksija galaksiji,

vječna ljubav,

beskonačno zajedno.

Veza koja je totalna,

srce koje je jedno,

koje upija naše biće,

kao dva tijela,

ali samo jedna duša…

.

I naši identiteti neće biti izgubljeni,

već u krajnju ljepotu uklopljeni.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Nadrealizam”

 

Sinonim akcije i nadrealistički test,

uz niz kontradikcija značaj nadrealizma,

pouzdan kriterijum za Bretonov manifest,

kroz mentalne predstave čin automatizma.

                                 .

Kod moralne misije prisutne polemike,

otpor slobodnog duha životni intenzitet,

princip proizvoljnosti i diktat spoljne slike,

Lotreamonov kanon fantomski identitet.

                                .

Sred ,,veštačkih rajeva“ granice Himerije,

ukrštenih vizija slučaj sinestezije,

neupoznata oblast – šum izvor poezije –

Kirikovi trgovi dejstvo analogije.

                      .

Onirički element i bogatstvo podsvesti,

imanentne srodnosti estetička shvatanja,

jeretici pokreta problem protivrečnosti,

odjek vlastitog duha za slobodu stvaranja.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts