Rijad Arifović “Bilo je zrelo doba godine”
Bilo je zrelo doba godine
Ustao sam prije svitanja
pogledao u nebo koje se žarilo
sanjivo od plamena
spustio roletne, zatvorio vrata
i otišao prvim vozom
kao prokleti stranac
koji luta od uspomene do uspomene
bježeći od samoće
I nisam bio prvi
I nisam bio poslednji
Koji je zaboravio
da ostavi sjećanja
ispod saksije na prozoru
Bilo je zrelo doba godine
Sasvim slučajno, negdje na sjeveru
lutajući usamljenim putevima
utapajući se u krajolik
mokar od večernje kiše,
sjetih se dana kada sam
učio da vežem pertle na cipelama
na stepenicama kuće okrečene u bijelo
Bilo je zrelo doba godine
Prestao sam da gledam televiziju,
ne slušam radio, ponekad prelistam novine
kao neki spokojni čovjek
u čijim očima su se stišale bitke
i sve postaje zaborav
osim ove pjesme koja ostaje u srcu zauvjek
i male kuće okrečene u bijelo
kao prve slike buđenja
Jer nisam bio prvi
I nisam bio poslednji
Koji je zaboravio
da ostavi sjećanja
ispod saksije na prozoru
Dino Špaleta “Ogoljenje”
Upoznaj se iskreno,
sa samom sobom.
Pruži si ruku i predstavi se.
Razbij odraz
u ogledalu svoje duše,
ogoli se do kraja
i postani istina
za sve koji još uvijek vjeruju.
Ladislav Babić “Pjesnici”
Prestaju pisati pjesme
kad više nisu sami.
Cijepaju skrivane sveske,
smiju se sebi samom,
i zaboravom žure
svetiti se tami
što je tako sretno
rastjerana danom.
I žure da žive,
i živeći žure,
i umiru tako, no tajnu su
svoju kao bolest krili,
ne htijući priznat
one dane sure,
kada su, eto, i pjesnici bili.
Milica Mihajlović “Spokojna pjesma”
Sa sobom ne nosim ništa, sem svoje
duše gorde. I neke uspomene modre.
Lorena Galeta “Knjižnica”
Kao duh…
Tumaram
policama.
Tražim –
sebstvo.
Arhaično i
zagubljeno.
Pri antičkim
hodnicima…
U mrtvim
koricama.
Nema me,
nisam tu…
Lutam –
astralom.
Prošlog
stoljeća.