Slaven Kopanja “Nemojte, djeco, učiti id mene”

Nemojte, djeco, učiti od mene,

ja sam mislio da sam pametan,

a onda je došlo drugo vrijeme

i tek sad vidim da ništa ne znam.

                          .

Nemojte, djeco, učiti od mene,

ima puno svjetlijih primjera,

krv nečista teče kroz moje vene,

iz mog se nećete najesti tanjira.

                    .

Nemojte, djeco, učiti od mene,

ja odlazim dok ste vi još sneni,

nemojte, djeco, učiti od mene,

možda je bolje da učite na meni.

Pročitaj cijelu poeziju

Rijad Arifović “Bilo je zrelo doba godine”

Bilo je zrelo doba godine

Ustao sam prije svitanja

pogledao u nebo koje se žarilo

sanjivo od plamena

spustio roletne, zatvorio vrata

i otišao prvim vozom

kao prokleti stranac

koji luta od uspomene do uspomene

bježeći od samoće

I nisam bio prvi

I nisam bio poslednji

Koji je zaboravio

da ostavi sjećanja

ispod saksije na prozoru

Bilo je zrelo doba godine

Sasvim slučajno, negdje na sjeveru

lutajući usamljenim putevima

utapajući se u krajolik

mokar od večernje kiše,

sjetih se dana kada sam

učio da vežem pertle na cipelama

na stepenicama kuće okrečene u bijelo

Bilo je zrelo doba godine

Prestao sam da gledam televiziju,

ne slušam radio, ponekad prelistam novine

kao neki spokojni čovjek

u čijim očima su se stišale bitke

i sve postaje zaborav

osim ove pjesme koja ostaje u srcu zauvjek

i male kuće okrečene u bijelo

kao prve slike buđenja

Jer nisam bio prvi

I nisam bio poslednji

Koji je zaboravio

da ostavi sjećanja

ispod saksije na prozoru

 

 

 

 

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Dino Špaleta “Ogoljenje”

Upoznaj se iskreno,

sa samom sobom.

Pruži si ruku i predstavi se.

Razbij odraz

u ogledalu svoje duše,

ogoli se do kraja

i postani istina

za sve koji još uvijek vjeruju.

Pročitaj cijelu poeziju

Ladislav Babić “Pjesnici”

Prestaju pisati pjesme

kad više nisu sami.

Cijepaju skrivane sveske,

smiju se sebi samom,

i zaboravom žure

svetiti se tami

što je tako sretno

rastjerana danom.

I žure da žive,

i živeći žure,

i umiru tako, no tajnu su

svoju kao bolest krili,

ne htijući priznat

one dane sure,

kada su, eto, i pjesnici bili.

Pročitaj cijelu poeziju

Milica Mihajlović “Spokojna pjesma”

Sa sobom ne nosim ništa, sem svoje

duše gorde. I neke uspomene modre.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Knjižnica”

Kao duh…

Tumaram
policama.

Tražim –
sebstvo.

Arhaično i
zagubljeno.

Pri antičkim
hodnicima…

U mrtvim
koricama.

Nema me,
nisam tu…

Lutam –
astralom.

Prošlog
stoljeća.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts