Grozničavo evociram one,
gorko – slatke uspomene.
.
U prošlosti nema zvučnih,
kontroverznih bizarnosti…
.
Ono što nam se dogodilo-
bilo je stoljećima unaprijed
odlučeno i predodređeno…
.
Reagirali smo u afektu,
netaktično, revoltirano…
.
Debate koje smo vodili,
u želji nadmoći, bile su
bombastično ugašene…
.
Kao piromanski
podmetnuti požar,
koji nitko živ ne
može zaustaviti…
.
Apatija je zavladava
između tih prebrojnih
pauza svađa i pomirenja.
.
Nismo mogli utjecati
na gnjili, razvoj uklete
– sudbine i karme…
.
Bio si moje utočište,
prijestolje, luka –
naglo uzburkana
valovima kaosa…
.

Doslovna definicija
imperije ljubavi –
one koja lomi sve
okove udaljenosti.
.

Tron koji me bacao
u ponore, bez male
mogućnosti spašavanja
ili bitnog ozdravljenja… 

           .
Predala sam ti život,
obitelj, srce, dušu –
tijelo i cijeli koloplet
sentimentalnosti…
.
Možda si naše bračno
putovanje kroz godine,
shvaćao suviše olako…
.
Ali da ubijem tebe u sebi,
-baš to ne mogu nikako..

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U mladom biću
Već klija sjeme smrti.
Dar od rođenja.

In a young beeing
Seeds of death germinate.
The gift of birth.

Preveo: Josip Ergović

Pročitaj cijelu poeziju

Dok proza vapi za publikom, poezija raste u samoći.
(Nedžad Ibrahimović)
,

Vrijeme je neizumiteljsko i plošno.
Znanje ne potiče horde već one uzmiču i bježe, sleđene kontekstom.
Osvijetljene škrtom svjetlošću plemenskih vatri,
ohrabruju se da stalno prave korake unatrag,
uporno pokušavajući dostići sanjani prag pračovještva.
.
Promjena je postala konačna: stanje je nepromjenjivo.
Zato poezija više ne predstavlja poziv i posao.
A sramotna je i kao hobi.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ljudi se žure
i tenzije dižu,
od silnoga stresa
živjet’ ne stižu.
.

Lete i zuje
k’o muhe bez glave
‘mjesto u nižu
brzinu da stave.
.

Psihički napor
toliko ih cijedi
i nemaju snage
za ono što vrijedi.
.

Cijelo se vrijeme
nekuda juri
a onda ti vrijeme
naglo iscuri.
–

Tek onda shvatiš,
majke ti mile,
sve su mi trke
uzalud bile.

Pročitaj cijelu poeziju

Labilna meta
za predatora.
.

Posramljena-
onemoćala te
u ralje bačena.
.

Distorzija uma,
i očajnički krik
upomoć nisu –
prošli uspješno.
.

Pomračena tamnica
istražnoga zatvora-
baca u kontroverzu.
.

Tko se tu igra; ovoliko-
mučeničkom karmom?
.

Kakvi to zločinci, pa
jadni zlikovci i loše
iskovani pojedinci…

Imaju pravo, kidati
posvećene skute?!
.

Zatim izvršiti autopsiju nad
dvadesetosmogodišnjim –
kostima, organima, vlasima?
.

Usudili su se dirnuti
u svetost bezgrešnih
kapljica znoja i krvi…
.

Platit će, dok se ne
ispuni božja misija!
.

Spram drugih, više
nisam mesijanski
nastrojena, dobra.
.
Čupam se koliko
– mogu i znam…
.

Kako mi duša ne bi
tjeskobno propala..

Pročitaj cijelu poeziju