Sonja Kokotović “Privinuta”
Utisnuh lice
na jastuk
dubina
ostadoh trajno privinuta
srcu mora
gdje cvjetaju svi odgovori
mojih težnji
kroz tvoje oči
rasprostrto
plavo
miluje mi pogled
mora svijet
nikada
tako blizak
Photo: FC/ Mihail Zablodski (Ukrajina, 1988) „The Fatique”, 2022 – inspirirano G. Klimtom)
Lorena Vojtić “Začarana”
Blještavilo
šarenila…
Splasnulo
je u trenu!
Crna me
raduje i
očarava.
Ne mogu
napipati –
stepenice.
Izlaza iz
kamenitih
zatočenja.
Idem ka
tminastim
preludijima.
Poput
moljca.
Prema
svjetlosti.
Ne prežem
ni pred čim.
Rođena u
mračnom
ambijentu.
Održavam
(dis)balans.
Ostajem tu.
Gdje sam –
najsigurnija.
U ljušturi
ljubičastih
stalaktita.
Stalagmita
i prastarih –
preobraženja.
Do konca
svijeta i
vjekova…
Sonja Kokotović “Što ti to ostavljam”
Svuda uokolo
oslobođeni Tifoni
rigaju svoju istinu.
.
Što ti to ostavljam
kada me ne bude
kada te ponesu zablude?
.
Hoćeš li znati prepoznati
svijetle maske ispod
crnih lica
i ispriječenih žica?
Sve suprotno je od onog
što mišljah da istina je,
tek sada, kada u meni umire nada
boljeg svijeta,
stalnog svjetla u tvojim očima
djeteta.
Milan Drašković “Sonet za Apolinera”
,,Smišljene slučajnosti“ reči iz manifesta,
reč o višeznačnosti kod zgrade od plamena,
struktura ,,Alkohola“ duh modernog vremena,
sklonost igrama reči spram mračne strane sveta.
.
Kroz poetska traganja ,,pesme-konverzacije“,
simbol ,,crva Zamira“ propagator kubizma,
negator tradicije – glasnik avangardizma –
znak novih sadržaja i bez interpunkcije.
.
Zbir poetskih kolaža s radosnim čudesima,
prodori u čudesno ka zvezdanim poljima,
uz udvostručen kontrast oganj k’o krv svetlosti.
.
Princip simultanizma spoljašnje realnosti,
kroz poetski horizont duh priviknut na stvarnost,
zaljubljenik u život spreman za neprolaznost.
Mile Lisica “Novembar je s druge planete
Čuješ li
Novembar je sa druge planete
Smeje se na grčkom
Odlepi mi se sa đonova
Zavuče pod tesnu kožu
Rasadi boje u moje uši
Pod moja rebra
Do stopala
Do smrti
I teši me
I šapuće mi ludosti
Samo da te prebolim
.
Čuješ li u kapima kiše novembar
Svaka bi kap da bude šegrt tvojih želja
Da ti zloupotrebi misli
Otruje maštu
Da vekovima hodaš izgubljena hodnicima svoga tela
Da te zašije za sebe
Da osetiš gustoću njegovih nemira
Dok ti krade neprežaljeni zagrljaj
Možda moj
.
Čuješ li novembar
Ćuti o tebi
Dok krv mu laje pod noktima
Tvoje ime