Ljubica Katić “Tumaranje”

 Tumarah kroz život k’o slijepac bez vida,
ne znadoh za svjetlost samo za tamu,
tumarah bez izlaza tražeći ljubav,
i uvijek naidjoh na sebe samu…

Život me vodio kroz ulice slijepe,
ponekad proviri svjetlosti malo,
al’ dovoljno nije da bi zas’jalo..,
Gazim kroz život kao gazela,
mnogo toga bih još napraviti htjela,
želje su negdje u dubini duše,
s njima se živi s njima se mre
i ako bole i ako guše..

Pročitaj cijelu poeziju

Katica Badovinac “Haiku – 106

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Predstava “Patrioti” u Županji

Predstava “Patrioti” odlično je primjena na Ljetnoj pozornici u Županji izvješćuje sinjski portal FERATA.

FERATA.HR

 

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “Iza kulisa”

Sinjsko pučko kazalište osnovano je 1956. godine i od tada je odigralo mnogo predstava, gostovalo u mnogim gradovima Lijepe Naše, te na međunarodnim smotrama i festivalima u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini.

Kazalište je izvelo više od 120 premijera – među kojima su i brojne uspješnice prepoznate i izvan granica Hrvatske:

Za svoj rad  osvojilo je mnoge nagrade i priznanja. Voditelj kazališta je Željko Viculin koji je mi je omogućio da zavirim u prostorije kazališta, a koji cijeli život diše s daskama „koje život znače“.

Koliko su talenata, rada, želja i aplauza upile ove stare zidine, koliko je sanjara prošlo njihovim hodnicima?

Ulaz u kazalište (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Vjetrenjača”

Lomi se vjetar na udivima njenim
vrteći u krug ta nježna krila
a ona škripi uzdahom snenim
zrnje je zlatno, teško smrvila.
.

Vjetar ju budi, ona hoće spati
na leđima su njenim ljeta mnoga
još će ta starica dati
iz njedara svojih brašna bijeloga.
.

I šumi vjetar, okreće krila
vjetrenjača stara poletjeti neće
tu je gdje je stoljećima bila
uz tihu škripu krila okreće.

Suzana Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Zoran Hercigonja “Ja snivah… o jednom takvom cvijetu – izbor iz Diskursa

Cvijeće je divno,
cvijeće mirisno,
cvijeće koje najavljuje pramaljeće.

Jorgovanić uzdiže poeziju do novog proljeća, romantičarskog i fantastičnog proljeća  u književnom stvaralaštvu. Njegovo osobno nadahnuće kroz osjećaj samoće, odbačenosti i otuđenosti čini ga prorokom jedne nove dimenzije stvaralaštva, dimenzije romantičarskog monoteizma odnosno suprotstavljanja sebe kao pojedinca bez jakog i stalnog uporišta nasuprot silama mnogo jačim od njegove snage.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts