Suzana Marić “Petak je”
Utihnulo je sve-petak je.
Jeruzalem kliće u
Mariju mač boli u grudima, osjeća-petak je.
Trag presvete krvi sljeva se Jeruzalemom.
Križ je prepun grijeha naših,
Kruna trnova krvlju natopljena
Rane krvare, on oprost za nas traži.
Sunce se od tuge skrilo.
Umro je Isus za nas,
Zahvalimo mu danas
Ljiljana Jelaska “Svjetlost se lomi na tvom dlanu”
Svjetlost se lomi na tvome dlanu,
jutro se u finu prašinu drobi.
na rubu ničega
počinjem ni od čega.
.
Kamo bih mogla bez tebe u sebi otići
i vratiti se, a ne biti izgubljena?
Zašto mi večer umjesto noći jutro donosi,
kad želim ti zaspati u kosi?
.
Teško odzvanja moć nemoći,
riječi se stapaju u suglasja bez glasa,
želja šuti pred licem istine.
Svjetlost se lomi na tvom dlanu.
Lorena Galeta “Levitacija”
Grozničavo evociram one,
gorko – slatke uspomene.
.
U prošlosti nema zvučnih,
kontroverznih bizarnosti…
.
Ono što nam se dogodilo-
bilo je stoljećima unaprijed
odlučeno i predodređeno…
.
Reagirali smo u afektu,
netaktično, revoltirano…
.
Debate koje smo vodili,
u želji nadmoći, bile su
bombastično ugašene…
.
Kao piromanski
podmetnuti požar,
koji nitko živ ne
može zaustaviti…
.
Apatija je zavladava
između tih prebrojnih
pauza svađa i pomirenja.
.
Nismo mogli utjecati
na gnjili, razvoj uklete
– sudbine i karme…
.
Bio si moje utočište,
prijestolje, luka –
naglo uzburkana
valovima kaosa…
.
Doslovna definicija
imperije ljubavi –
one koja lomi sve
okove udaljenosti.
.
Tron koji me bacao
u ponore, bez male
mogućnosti spašavanja
ili bitnog ozdravljenja…
.
Predala sam ti život,
obitelj, srce, dušu –
tijelo i cijeli koloplet
sentimentalnosti…
.
Možda si naše bračno
putovanje kroz godine,
shvaćao suviše olako…
.
Ali da ubijem tebe u sebi,
-baš to ne mogu nikako..
Marija Juračić “Haiku”
U mladom biću
Već klija sjeme smrti.
Dar od rođenja.
In a young beeing
Seeds of death germinate.
The gift of birth.
Preveo: Josip Ergović
Omer Ć. Ibrahimagić: “Pjesmovite priče”*
Dok proza vapi za publikom, poezija raste u samoći.
(Nedžad Ibrahimović)
,