“Uzalud se naši vlastodršci hvale silnim postignućima, kad im narod bježi iz zemlje trbuhom za kruhom i umom za razumom”, zapisao je Ivo Mijo Andrić u Pogovoru knjige aforizama Darka Žigrovića “Prigorski pozdrav”.

Izaći ću na izbore kad mi ponude izbor.

Predizborna šutnja najbolji je dio izborne kampanje.

Bio je izgubljen slučaj. Čak mu se i dosije izgubio.

Politički sam daltonist. Ne raspoznajem stranačke boje.

Bio je poliglot. Šutio je na svim jezicima.

Govorio je u ime porobljenih. On ih je i stvorio robovima.

Dobrom jarmu odgovara bilo kakav vol.

Pročitaj cijelu poeziju

Plačem
u sebi.
.
Ali ne –
ispuštam
niti suze,
ni krik.
.
Mimika?

Statična.
.
Nema
drame
na vidiku. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Jad živi u meni.
pluća mi steže
dok pokušavam disati.
Zatvara mi grlo, glas mi reže,
dok se borim vrisnuti.
,
Jad mi oči zasljepljuje
pred istinom koju svi vide.
Da se ljubav naći može,
ali nikad kod mene.
,
Suze prolivene u ljutnji,
suze prolivene u strahu,
suze koje nemaju trag,
suze prolivene zbog gubitka
nekoga tko je nekad bio drag.
,
Jad mi srce razdire,
do krvi pucaju žile.
Od dobrog me zatvara
u svemu što sretnem.
Isključen od svjetla, samo dahnem,
volje za borbom, više nema.
,
Gledam se u ogledalo,
svoje oči bih opravdao…
I sažalim čovjeka koji ih ispire
koji svaki dan umire…
Ali u životu, ispunjen strahom,
konačno slobodan osmijehom,
nalazim utjehu u toj pomisli,
da jad živi u meni…

Pročitaj cijelu poeziju

Noćas se spustila kiša

tiho

kao mokra kosa

niz tvoja leđa

Noćas je cvjetala lipa

i mirisao bagrem bijeli

Noćas je pun mjesec

obasjao srebrenu cestu

po kojoj , godinama, lutam

tražeći među

krhotinama starog svijeta

koji se srušio

11 jula 1995 godine

tragove ljudskosti

Noćas se spustila kiša

tiho

kao mokra kosa

niz tvoja leđa

Noćas je cvjetala lipa

i mirisao bagrem bijeli

A ja sam bio

leptir ljubavi

koga

vatra mržnje

nije uspjela da sagori

Pročitaj cijelu poeziju

Nek se makne kome smeta  fina riba iz brodeta,     kad su pjati mora puni;  sir, maslina i inčuni.

Crne dagnje na buzaru  ili srdele na žaru … Izbirljivci nosem frču  rađe golu juhu srču.

Ne paše im morska plata bolje miriše salata. Ljudi moji, kojeg čuda,  ova djeca baš su luda!

Što uz ribu bolje prija  do li zlatna malvazija?  A što djeca luda znadu?  Oni traže limunadu.                                                                                Na smokvama osa ima,  pršut im je prepun dima  sir ne paše, pun je soli …  što izbirač zbilja voli?

Možda švargla il’ slanine ,   materine kiseline,    i čvaraka onih masnih   umjesto riba slasnih…

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju