Neshvatljiva,

prisutna, a daleka

            .

Jesam, a nisam,

ovdje, a tamo

           .

Milje me dijele od nekih

za me, duša dalekih,

različita

po boji i teksturi skupljenih

zrnaca soli,

rijetko kompatibilna.

          .

Ne čudi,

neminovni su sudari već

pri prvom izričaju.

           .

Odbojna mi ta ušećerena vodica

kojom ispiru usta

a zaboravljaju ruke

od krvi

                  .

Smiješe se iz oaze ružičnjaka

dok im unutrašnjost tamna i prazna

kao očne duplje onih kojima se hrane,

nudeći ruku spasa.
.

Znam ih. Poznajem dobro

njihove mijene šećerom obavijene

a u stvarnosti -hijene
.

Photo: Tasha Koleso/Photographize

Pročitaj cijelu poeziju

Udahnuo joj je jutro na kapke snene,
paučinasti vizir optočen rosom.
Zrakom joj sunca zacaklio zjene,
vjetar zarobio raspuštenom kosom.
.

Udahnuo joj je na obraze dan,
na grudi joj stavio buket jorgovana.
Poljupcem joj je raspršio san
darujući joj rađanje novog dana.
.

Udahnuo je njenim usnama pjesmu-
tihu melodiju koja iz srca stiže.
Otvorio duši ljubavi česmu.
Privio ju na grudi čvrsto, još bliže.
.

Udahnuo je život njenom životu
posuo njene staze poljskim cvijećem
zamijenio zimu, darovo ljepotu-
novo buđenje sa jednim proljećem.
.

SUZANA MARIĆ
4.7.2024

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Izlazak sunca

S praznim kovčezima

Novi početak

Pročitaj cijelu poeziju

Tumarah kroz život k’o slijepac bez vida,
ne znadoh za svjetlost, samo za tamu,
tumarah bez izlaza tražeći ljubav
i uvijek naiđoh na sebe samu…
.

Prošle su godine ni malo lijepe,
život me vodio kroz ulice slijepe,
ponekad proviri svjetlosti malo,
al’ dovoljno nije da bi zas’jalo.

                       .

Gazim kroz život kao gazela,
mnogo toga bih još napraviti htjela,
želje su negdje u dubini duše,
s njima se živi s njima se mre
i ako bole i ako guše.

Pročitaj cijelu poeziju

Što skrivaš, ženo,
iza tog osmijeha
koji krasi tvoje lice
poput najljepše maske
sjajnim perlama optočene?

Što skrivaju te beskrajne dubine
očiju tvojih?

Bol ti je na duši oslikana freska.
Ti skrivaš sebe u sebi
zatvaraš se u katakombe duše
ne dajući boli da se oglasi, da zavapi…

Ti skrivaš nemoć preplašene srne u zamku uhvačene
iluzijom vučice.

Borba je u tebi vječna;
pjesme u tebi plaču
osmijeh je čaša užeglog vina.

Lažni privid zavarava
i ti to znaš…
Postala si glumica na sceni života.
Drama je ispisana odavno.
Scenarij je netko napisao za tebe,
a ti si ga prihvatila.

Glumiš… Glumiš, ženo, pogrešnu ulogu!

Suzana Marić 2.7.2024.

Pročitaj cijelu poeziju