Visoki prag

tolerancije
na svu bol.
.
Vrhunska
izdržljivost.
.
Mentalna
predanost.
.
Intenzitet
osjećaja.
.
Odbijanje
entiteta. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Uvijek si nekako tih u tim danima ljetne žege

vadiš početke nas

i slažeš slike poput brodovlja

raspoređenog u luci.

Ljubav crtaš slikama prvih dodira

u ljeskajućim tišinama obala

gdje zauvijek ostao je

titravi odbljesak naših sjena

zagrljenih morem

                 .

Tvoje nenajavljene morske

sjete

sve više prizivaju strahove uma zbog onog

što neminovno dolazi.

Tiho pitam: što će biti kada ljubav, naša skupnost

ostane samo trag u očima onog koji ostaje,

kako vratiti slike prošlosti oka, bez da vidiš onog drugog pored,

bez da čuješ glas ili u šutnji, samo pomakneš i dotakneš

ruku – ovako toplu, kao ja sada?

Ulovih tvoj pogled

čudnog nespokoja.

Da li su to zasuzile i tvoje

oči prije nego si ušutio,

bez odgovora?

Pročitaj cijelu poeziju

Slava drevnoga grada za svetlost uživanja,

biti ponovo rođen s prohladnim blistanjima,

pri gorčini poraza kod misli kolebanja,

sa dodirima uma pohod ka glasovima.

                          .

Uz jednostavan sonet sva naša sanjarenja,

kao vreme tajanstven pogled bačen u ništa,

u oklopu od reči večernja uzbuđenja,

pri divotnom pejzažu k’o Baltusova bašta.

                                 .

Sred stratokumulusa prepuno svetlucanja,

gavrani kada sleću na porugu genima,

pevajuća utroba kod tajnog događanja,

kontinuum rasuti sa grubim impulsima.

                     .

Predlozi za epitaf kod berača banana,

duž zatamnjenih brda okrepljenje divljine,

u vrtlogu privida prizor levijatana,

svetlucava dubina nepomične planine.

                          .

Stideti se pesama život u sadašnjosti,

spram nekog tamnog htenja prerušeni mostovi,

pred mitološkom slikom uspinjanje stvarnosti,

igra misli sa zvezdom dok uspavljuju snovi.

                               .

Prašnjave interzone prostora zagušljivost,

zov tečnog ogledala površine jezera,

paradoks prepoznati za uskraćenu blagost,

svemir kad se zavrti daleko od kvazara.

Pročitaj cijelu poeziju

Na početku nenapisane pjesme
postoji boja koju svjetlo zahtijeva.
Sunce ju na svom zlatnom prijestolju skriva
puštajući da noću ne-riječi ju poplave.
,
U otegnutim redovima stihova tajne putuju,
u žamor što ga vještice u snovima šapću.
Boginja, u svom srebrnom ogrtaču budi se,
a zvijezdama tišina se nameće.
,
U ovoj tišini, taj mrak grli,
svaka zvjezdano obojena misao,
isprepliće se za stih jedini
u svom beskrajnom plesu što
može vrtlog osjetila isplesti.
,
I u tišini ovog nenapisanog trenutka,
radost duha svoju beskonačnost deklamira.
Za svaki stih što ga duša složi,
nenapisanoj pjesmi,
kraj predviđajući.

Pročitaj cijelu poeziju

Traži te moje tijelo
Noćas bi plesat htjelo
Samo jedan valcer, ljubavi
.

A tebe nema sada
Dok vani tama vlada
Dođi, sve zaboravi
.

U kutu gitara svira
I pjesma srce dira
Pjesma naše mladosti
.

Noćas budi ti uz mene
Oživimo uspomene
Zaplešimo ples radosti
.

Neka noćas tvoja ruka
Bude oko moga struka
Plešimo noćas mi
.

Prekratka noć je ova
Puna čežnje,puna snova
Zagrli me, za ples zamoli,
.

Nek se naša tijela spoje
ovaj ples je za nas dvoje
prati korak samo moj
.

Ritam laki nek nas vodi
nek se duša oslobodi
zagrljaj me mami tvoj.

Pročitaj cijelu poeziju

Od samo jednog atoma izraste čovjek
od jednog atoma nastane pčela, list cvijet,
malo po malo skupi se svijet.
.

Zašto već u utrobi našoj trujemo dijete,
zašto nam stalno hemijskim oružjem prijete,
zašto se oružje u fabrikama kuje,
zašto se sve manje cvrkut ptica čuje.
Zašto list više isto nije zelen,
niti su više isti košuta i jelen,
sve je manje osa i pčela,
priroda je nevesela…
ni leptiri, ni ptice ni vode bistre, čiste,
sve polako nestaje,
kao da život prestaje.
.

Kako objasniti djeci koja
u budućnost koračaju
kako su izgledale nekada
životinje, biljke, trava,
svakog dana sve više iščezava.
.
Siječemo grane na kojima sjedimo,
ovom Planetu ne vrijedimo,
zemlju su zagadili bolesni umovi
da ništa više ne rađa, jer im je čaša otrova
od nektara slađa.
.

Zato podignimo glas
i čuvajmo makar jedan dio Planete,
jer i ovo malo uništiti nam prijete,
za budućnost, za svako naredno dijete.

Pročitaj cijelu poeziju