Mile Lisica: “Noćna tišina” izbor iz Diskursa
Noćas biljke imaju moje oči
Drhte iznutra
Pod tvojim nebom.
.
U zglobu tišine magla se mresti
A žuta guta belu.
.
Noćas jesen ulazi u sobu
Zamišljena.
Taj bakarni cirkus boja
Posle kiše.
.
Noćas od lišća žuta
Ništa
Ništa
Nije tiše.
Rijad Arifović “Tragač za istinom”
Tamo daleko na kraju duge
april se umorno smiješi
ulicama južnih gradova.
Vrijeme je modnih revija
i velikih rasprodaja
na kojima se mogu
u pola cijene kupiti
iznošene i iskrpljene
priče iz djevojačkih soba.
Ne prodajem nasmiješenog psa
ja sam tu sasvim slučajno
prepuštajući slavu drugima
u sjenci stare lipe družim se sa oblacima
i nedam da me slome
varljiva sjećanja na neke tople kiše
teško ljeto i dobre tamburaše.
Bilo je to tako davno
kad sam zadržavajući dah
tražio riječi za ovu pjesmu
kojoj sam naredio da te voli.
Ne znam gdje si tada bila
sa kog si prozora
bacala grešne misli
na kom si jastuku zaplakala noću
zbog neke male ludosti.
Jer čini mi se da si oduvijek tu
sa svojim vječnim pogledom
i osmjehom koji ne može pomoći
nikome od nas.
Treba znati mirno otići na kraju
zato mi oprosti
izravnaj kosu, otvori srce
i postani tragač za istinom.
Milan Janković “Vino mi čini pjesmu”
Tonem svoju tugu
i jadam srce posljednjem piću.
Sjećam se večeri
cvrkutanja u pozadini,
kad nokti na mojim prstima
bili su počupani,
stežući cigle zida
na kojem bili smo naslonjeni. (više…)
Lorena Vojtić “Diverzija”
Davi me,
njegova…
šokantna
novonastala,
posesivnost.
.
Ljubomorna –
demonstracija.
Začetak
strašnog
ludila… (više…)
Milan Janković “O ti prirodo, dužna si mi”
Rođen sam u sutonu stoljeća,
kad sunce, umorno od puta,
tone u horizont zlatni,
a mjesec, stidljiv i srebrnast izlazi.
,
O ti prirodo mudra,
duguješ mi uzdahe drveća,
žubor rasplesanog potoka
i mirise poljskog cvijeća.
,
Duguješ mi šapat vjetra,
koji miluje kose kao lišće,
a ne samo zagrljaj zemlje,
čvrst i gostoljubiv kostima,
koja podupire moje
nesigurne korake.
,
Duguješ mi pjev ptica,
koja odzvanjaju dolinama i planinama.
Duguješ mi zvjezdane noći u tišinama,
kada se svemir otkriva svojim tajnama.
,
O ti prirodo drevna,
duguješ mi svježinu kiše,
koja tuge i brige ispire.
I vrelinu sunca, koje pali nade,
čak i u najmračnijim danima.
,
Duguješ mi spektakl godišnjih doba,
ples lišća u jesenje dane,
obnovu života u proljeće
i tišinu zime ili toplu kišu ljeta.
,
Ali, prije svega,
prirodo si mi dužna,
mogućnost postojanja
u trenutku tvog stvaranja
ovog golemog i tajanstvenog kozmosa,
i biti dio, promatrati njegovu
misteriju i ljepotu.
,
Dakle, prihvaćam prirodo,
ono što mi daje
tvoje stvaralačko oko…
Iako je neprecizan i slab dar,
život, koji može
biti dobar…
