Sve jesenske noći su hladne

ali ova noć tuge je najhladnija,

samo još titraju slabasna svjetla,

avetinjski osvjetljavajući

kroz ogoljele krošnje drveća bescvijetne i

izbrazdane poljane duše.

Zadrhtaše slijepa slova

tiho jecajući u ovoj pjesmi

i bez svojega pravca.

Znam, eto, umirem u čežnji ,

boli su sve jače , ali pjesmice moja,

ti na tuguj u tami ,

i ne nariči o samotnim noćima

koje nikad nisu  bile njegove

i moje.

Ušuljat će ti se već sutra

neka nova ljubav u teme

kad ti svojim  snom usniješ ,

i kad ti  progledaš ,

ti i ja samo znamo

da nam je i mrvica ljubavi veća od svemira .

Velika poput Božje riječi.

Počini već , umorna moja.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Molim na
latinskom.
.
Sotona
uzmiče…
.
Napadaju –
me zlodusi.
.
Ne strašim
ih se, pošto.
.
Vjerujem,
poznajem…
.
Božansku
prisnost…
.
Prisutnost,
stabilnost.
.
U mojim
morama.
.
Snovi su…

Stepenica
prelaska…
.
Ovostranog
i onostranog.

Podneblja.
.
A mi smo,
tek sitni…

Promatrači,
kamenčići.

Na kaldrmi –
bivstvovanja.

Pročitaj cijelu poeziju

https://drive.google.com/file/d/1u1VttUJjpUqfQAD5QjX_vKeMx0yUjKUX/view

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Znaš li prepoznati misli mraka
kad povlače srce u bezdan noći
pa ga ostave sred tame bez zraka
i ne daju mu iz tamnice poći?
.

Znaš li prepoznati misli sramne
kad mrakom hoće okovati srca,
te lažne misli potpuno tamne,
otimajuć’ svjetlost srcu koje kuca?
.

Ako tuga s crnom ovije ti lice
ne daj da u srcu studen vihor puše
već k’o vedar cvrkut proljetne ptice
ti osluhni tihi šapat svoje duše.
.

Jer taj nježni šapat samo onaj sluša
tko razlog traži da se srce smije.
Ne dopusti sumnji da ti srce kuša,
ni strahu ne daj da sjeme zla sije.
.

Nek’ ti svjetlo duše tjera misli klete,
k’o baklja nek’ osvijetli put kroz tmine
pa nek’ mrežu mraka sreže i rasplete,
a srce nek’ se k duši u slobodu vine.

Pročitaj cijelu poeziju