Ljudi se žure
i tenzije dižu,
od silnoga stresa
živjet’ ne stižu.
.

Lete i zuje
k’o muhe bez glave
‘mjesto u nižu
brzinu da stave.
.

Psihički napor
toliko ih cijedi
i nemaju snage
za ono što vrijedi.
.

Cijelo se vrijeme
nekuda juri
a onda ti vrijeme
naglo iscuri.
–

Tek onda shvatiš,
majke ti mile,
sve su mi trke
uzalud bile.

Pročitaj cijelu poeziju

Labilna meta
za predatora.
.

Posramljena-
onemoćala te
u ralje bačena.
.

Distorzija uma,
i očajnički krik
upomoć nisu –
prošli uspješno.
.

Pomračena tamnica
istražnoga zatvora-
baca u kontroverzu.
.

Tko se tu igra; ovoliko-
mučeničkom karmom?
.

Kakvi to zločinci, pa
jadni zlikovci i loše
iskovani pojedinci…

Imaju pravo, kidati
posvećene skute?!
.

Zatim izvršiti autopsiju nad
dvadesetosmogodišnjim –
kostima, organima, vlasima?
.

Usudili su se dirnuti
u svetost bezgrešnih
kapljica znoja i krvi…
.

Platit će, dok se ne
ispuni božja misija!
.

Spram drugih, više
nisam mesijanski
nastrojena, dobra.
.
Čupam se koliko
– mogu i znam…
.

Kako mi duša ne bi
tjeskobno propala..

Pročitaj cijelu poeziju

Dođe mi da ti priznam
da te previše volim.
Ali me strah
da ne postaneš okrutan.
Dođe mi da ti stisnem ruku,
ali me strah da ne pomisliš
da sam bespomoćna.
Da te zagrlim najjače,
ali me strah da ne osjetiš
koliko sam krhka.
Dođe mi tako,
jer sve u vezi tebe je previše.
Dođe mi da ti priznam
da si centar mojeg svijeta.
Dođe mi, ali me strah
da te ne izgubim.

Pročitaj cijelu poeziju

Imali smo iste snove,
puno istih želja,
nije bilo nadaleko
takvih prijatelja.
.

Uvijek skupa i u dobru,
skupa i u zlu,
ne vjerujem sebi da te
više nema tu.
.

Ostala nam nerazdvojna
i djeca i žene,
pa često prepričavamo
naše uspomene.
.

Ljudi kažu, vrijeme liječi
i najgore rane
al’ ne mogu zaboravit
zajedničke dane.
.

Gdje god da si otišao,
ti znaš k’o i ja,
srest ćemo se u snovima
i u pjesmama.
.

Prijatelju dragi, neka
ti je zemlja laka,
zauvijek ćeš ostati
u srcu svog ortaka.

Pročitaj cijelu poeziju

Niotkuda pristiglo,
zateklo se,
naočigled svima.
Jurnulo,
upetljalo se,
u nerazmrsivo(st).
.

Smiriti ga,
pod mačkinom nogom,
ni ne snatri!
.

Sklupčano, saobraženo sa vijugavim putevima,
šara k’o na đibi-lutki, mustre nepojamne.
Deder joj ime daj!
.

Kalokagathia.
,

Boja prelivenih.
Iz svake posebne do u jednu skupnu – šućmurastu.
.

Usnismo je.
U snu je rukom dotakosmo.
Ime(na) joj ne otkrismo.
Probuđeni, izgovorismo ga: slućenog, a nesaznatog.
Probuđenost nam donese zaborav.
.

Tu smo sada.
Sačinitelji, pred posudom sa upitima.
.

Kako mu otkriti začeće?
Gdje mu kraj(a) sagledati?
.

Kako sredinu potrefiti?
I dužinu izmjeriti.
.

Kome je to potrebno?
Kome je klupko važno?
.

Mački.
I razmrsiocima.
.

* Kalokagathia je ljepota u dobroti

Pročitaj cijelu poeziju

1. (više…)

Pročitaj cijelu poeziju