Suzana Marić ” Netko hoda po našim snovima “
Imali smo svoje snove
Sve je tada lijepo bilo
Snovi su se izgubili
Netko krade uspomene
Ljubica Katić “Makovi”
Ne gazi makove crvene,
iz zemlje su iznikli sami,
latice im se nježno na povjetarcu njišu,
ne vole zimu, ne vole kišu .Ne gazi makove crvene, od krvi je njihova boja,
možda je utkana nit u njima tvoja, ili moja…
Pusti, da se prospu po polju,
da rašire svoju crvenu boju.
Svaki cvijet jedno ime ima,
ne beri makove, ne gazi po njima.
Milan Drašković “Gutamina sazvežđa”
Spisak metamorfoza paralelnih svetova,
sred solarnih mećava skulpture Meduzine,
usamljen maratonac dionizijskih snova,
pred solarnim dželatom amfiteatar tmine.
.
Gautamin otisak kod etrurskih grobova,
za žrtveni teatar strofa obeskućena,
kroz pauzu beline zlatna kiša Zevsova,
belina pastorala amulet za Šopena.
.
Anđeli nestašluka s letećim sandalama,
pred pragom citadele ožednelih zenica,
razgovor s heruvimom kod orfičkih pesama,
stid pastelnog Meseca pred vrtlogom karlica.
.
Sazvežđa Andromede sfumato mesečine,
buktinje nekropole flamenko vragolasti,
edenskog lavirinta tepih od mahovine,
papska indulgencija paperjaste stvarnosti.
.
Zvezdani efemeris iz skrivenih dubina,
bazaltnog žrtvenika potop epifanije,
sa rogom jednoroga slomljena violina,
kristalno međunožje microsoft iluzije.
.
Duž sazvežđa Meduza nakovanj nesanice,
plimni talasi Lete pri efektu leptira,
duhovima ponoći glosar od gorušice,
sakralni silogizam kod Orvel suvenira.
.
Kroz kosmičke krugove sjajna Kasiopeja,
edenska kurtizana u mreži podvezica,
misli astronauta i vrvež fiksideja,
zagrobni erotikon mesečevih tamnica.
.
Okrajak vasione spram zvezdanog avana,
zvezdani hijeroglif za sazvežđe Perseja,
pod neonskim pokrovom obećana nirvana,
pred sazvežđem Pegaza krunisanje Orfeja.
Lorena Vojtić “Usud”
Ne žalite
za mnom!
Ne nosite –
mi lampione.
Aranžmane.
Ne prolijevajte
gorke suze…
Isti kao i ti
Isti sam kao i ti, život mi je jednako drag
u sebi ćutim zanos, brige i strahove
nekad sam divlji, nekada blag
nekad me tuga lomi na mahove.
.
U sebi nosim čitava mora, oluje i mirnoću
ćutim pomirljivost u duši punoj inata
nekada sjednem na verandu i kasno noću
pišem ti stihove srcem od zlata.
.
Isti sam kao i ti, volim sutone i zore
volim kad usred dana ugledam lijepe oči
ljubavi zamišljam kao svijeće što gore
a poljupce kao sjajne zvijezde u noći.
.
Kao i ti, i ja ćutim prolaznost svega
i pamtim mnoge mrtve ljude
o, grob je tako lijep kad staviš u njega
komad vlažne zemljane grude.
.
Al još je ljepše kad voliš žive
one s kojima dijeliš noći i dane
i kada im kažeš u dane sive
riječ dobrote ko melem na rane.
.
Isti sam kao i ti, željan sam toplih ruku
u bijela, zimska jutra puna studi
željan sam sudbinu zagrlit u struku
i klonuti stihom u vrele ti grudi.
Sonja Kokotović “Tragovi nade”
U meni,
puni tebe
tragovi nade
jer uvijek dolaziš snovima
s proljeća.
Nečujno uranjaš u moje sanje
obnavljajući moje srce
košarom punom sretnih sjećanja.
Smijehom odagnaš sve
uskovitlane bojazni,
uvjeravajući da zaprimljena
nebeska čulnost u nama
neraskidiva je veza
mogućeg i ostvarivog,
pa tako
nadi u željama
uvijek ima mjesta.
.
Dijeliš li Gore, na nebeskim ravnicama
i drugima
puno naručje
ispunjenih snova
s proljeća?
