Spomenka Krebs “Pjesma puna nebeskih tajni”
U pjesmu mi toliki ne možeš stati
jer ona je puna nebeskih tajni
a ti bi htio obletjeti svemir
sve u jednom krugu
dok ja kriomice skupljam zvijezde
i to namjerno
da ih kojim slučajem ne zatrujemo nama
kao i sve
do sada.
KAO DA A. Ž. Kahlik
Kada me magla skriva postajem
Vrba nad žuborom potoka tužna
Ne možeš znati, (više…)
Lorena Vojtić “Habitus”
Razorno,
depresivno
sučeljavanje.
Kucka po –
smrskanom.
Nekoć,
cjelovitom
srcu…
Robovi
smo…
Trulog
tijela.
A gdje je
tu duša?
Daljina
nas, jede
iznutra.
Ne živim
zadovoljno.
Niti sam
ispunjena.
Svaki je
dan, kao
prethodni.
Ubitačan.
Bolan i
naporan.
Nedostaje
mi ljubav…
Koju nikad
nisam imala.
Barem ne…
U dovoljnim
količinama.
Voljela bih,
makar malo.
Biti sretnija.
Cijeniti
darove
nebesa!
Možda
tada…
Konačno
uvidim…
Koliko sam,
Bogu mila.
Rijad Arifović “Srebrena cesta”
Ostavi me noćas, samog,
ispod golih zvijezda
na srebrenoj cesti
nizvodno od tuge
i idi na vrhovima prstiju
da zametneš trag
Obuci hrabrost
nemoj suzama pisati pjesme
ne govori ništa šuti
ova beskrajna duša
u kojoj se budi djetinjstvo
će razumjeti sve
Ne pitaj kuda sam otišao
i ne iznosi srce na dlanu
slučajnom prolazniku
koji liči na mene
Nemoj me čekati
idi, putuj
ureži u koru breze
moje ime
na dalekom Kavkazu
napiši mi pjesmu
na nekom nepoznatom jeziku
zavoli me opet
i srešćemo se
na izgubljenom putu
Suzana Marić ” Seoski reporteri”
Malo šale, ali i zrno zbilje.
Mislim da se u svakom žitu kukolj krije
i da ni jedno mjesto
bez “reportera” nije.
.
SEOSKI REPORTERI
.
Ljudi moji, ovo nije trač,
ali ne smijem iz dvora izač’
da me stotinu očiju ne prati,
kamo idem, svi bi htjeli znati.
.
Sve zanima moje putovanje
kol’ko jedem i zdravstveno stanje.
Svi brigaju eto, moju brigu…
Ja u džepu čuvam za njih figu.
.
Neću figu javno pokazivat’
a niti se pred ikime skrivat’.
Živim život i boli me briga,
doć’ će svima na naplatu figa.
.
Kada kuham otvorim prozore
mirisi ih fini mukom more.
Nagađaju tada što se kuha;
hoće l’ biti na stolu mi kruha…
.
Zavist korjen od davnina ima,
ukorijenila se danas je u svima,
niko nikom baš po volji nije
ko da zloduh u svima se krije.
.
Vesel’ osmijeh i brdo kolača
zavidnome najbolja je plaća;
začepi im sa lakoćom usta…
Put putujem, a ulica pusta.
Suzana Marić
