(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Ti vodi.

Moj put.

Dalje ne
mogu…

Upravljaj,
disanjem.

Velebnim,
odlukama.

Stopama,
u pijesku.

Prenesi me
preko vode.

Da ne tonem.

Gdje žedni
ne zalaze..

Tvoje su
zasluge.

Zasvagda,
evidentne.

Podaj mir!

Pokajanje –
hodočašće.

Ispovijed i
Euharistiju.

Bdij iznad
uzglavlja..

Rastjeraj
demone.

Zloduhe,
vještice.

Prekriži –
prostoriju.

Blagoslovi,
svaku mrvu.

Kamen,
naručje.

Valove i
školjke..

Kćeri i
meni…

Obilno
pružaj.

Zdravlje,
blagodat.

Tvoje smo
službenice.

Želim sebe.

Podrediti –
Tvojoj volji.

Volimo te!

Bezgrešni,
Gospodine.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Jesen
prosipa lišće po trotoarima
igra se bojama
vraćajući vrijeme kada smo
uz muziku zaboravljenih svirača
odlazili zajedno u noć
E to su bili dani
od kojih je ostala
samo kap vina na stolu
jecaj vjetra na prozorima
pospani gosti
uvelo cvijeće na stolovima
i
tango slomljenih srca
za kraj
Ni ti ni ja
nismo znali da se vrijeme
igra sa nama
mladost je odlazila
ali se nije vraćala
samo tuga jeste
s vremena na vrijeme
da nas podsjeti
na neostvarene mogućnosti
Sa ruba svemira
gdje postoji skrivena tajna
pala je zijezda
i ja sam zaželio
da postanem vjetar
da budem tvoj dah
tvoja sjena
kestenoka moja
i da ti na kraju vremena
jedne kišne jeseni
šapnem na uho
Toliko vrijediš koliko daš

Pročitaj cijelu poeziju

Kuda vodi taj put?

Kad duša postane svjetlost

nestaju nespokoj i breme tuge,

srušene nade i neodsanjani snovi.

Odlazi strah od zadnjeg časa

i sramotnog pada.

                 .

Razbijena stvarnost blijedi,

lažne igračke, lažne riječi

nestaju poput dima.

Na tom putu lako se diše,

sve miriše,

               .

Tajna svijetle, mirisne  duše

skrila se u prostodušnosti.

Tamo se spajaju svjetovi

u horizonte,  u istinu i radost.

U snove ogrnut,

u pravdu,

tamo na jug vodi taj put!

Pročitaj cijelu poeziju

Kroz stare uspomene neutešnim stazama,

katedrala sred Kelna opustelih ulica,

pogled ka tvom prozoru s kamenih stepenica,

nad žarkim ždrelom Etne oproštaj poetama.

                      .

Bajalice iz Ede pred drevnom zagonetkom,

razvigor dok ćarlija bruj ljubavnih napeva,

pesma k’o uspavanka Lorelaj kad zapeva,

zagrljaj kraljeve kći zaogrnute plaštom.

                          .

S glasom Okeanida zamamni zvuci harfe,

uz pucketanje školjki razbojište vetrova,

valom ovlažen pesak na ostrvu duhova,

kroz lavirint odaja spas iz naručja nimfe.

                               .

Poslušaj dve romanse među tuđim ljudima,

lepi podvodni zamak spram iščezlom predanju,

istkati dijademu uz zavičajnu čežnju,

gledajuć’ golubicu pred poslednjim vratima.

Pročitaj cijelu poeziju