PanikaVrtirepke

 

Panika je koju grizodušjem želim, oko zadovoljstva. Nepremostiva duga tisuću boja, odsjaj vrela, napeta i kreposna. Ispunjenje žara, vatra požudnice na stolovima gdje hrana uvijek zadovoljava one najzanosnije. Oplemenjena je riječima Božice dok ja jecam pod skutima jeseni zmagljene, rose ušećerene na dlanovima. Vrtirepka koja nikada nije hladna, vrijedna svakog novčića zlatnog. Snova nedosanjanih, podvezica i spletki haltera ružičastih. Ponekad je otvorena rana, soli mi daje sve dok njena privlačnost traje.
 
Gromade planine se lome mene nikako da slome. Oslanja se i naslanja na mene, pjesnika sjene. Daje mi se dok kiše mutne kopne, ponire i razdire uspomene. Žudi tijelo njeno dok titram po porama kože bijele. Zanosna i radosna otvara se, poklanja polja mirisna, druželjubiva. Grudi joj napete, hajde dođi draga na krajeve raspete.
 
Nemoj sada stati, raspameti me. Baci haljinu novu pod moje noge, slađa si od bilo koje droge.

11 komentara za "PanikaVrtirepke"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.