Cvrkuće proljetno jutro,
mirisi poljem se šire.
Polako, iza oblačka,
sunčane zrake već vire.
Veselo skakuće potok
dok lahor žubori u travi,
a šuma u novom ruhu
ljepotu života slavi.
Pod nebeskim plavim svodom
sve opet buja i kreće,
zuji, bruji, leti,
gmiže, hoda, teče…
I dok priroda pjeva,
čovjek se iznova čudi –
zašto ne nalazi sreću,
a u raju se budi?
6 komentara za "Paradoks"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.