Prepoznah je u kapi rose

Na laticama cvijeća u kapi morske pjene

Dok dušu moju nemirni vjetrovi nose

Razbijajući je o stijene.
.

U oblacima što nebom plove

Letu jednoga šarenga leptira

Hvatajući neke nemirne snove

Duša pokidana kao list papira.

Na obrisu tamne  sjene na zidu

Uz pjesmu noći koju pjeva zrikavac

O čemu sanjaš, što imaš u vidu

Izgubljena duša, zaglibila u neki pusti rukavac.

Prepoznah je sjaju zvijezda što svijetli po noći

Hladnoj noći što dušu mi grije

Dok život polako, polako teče

I dušu umornu polako iz tijela pije.

I kad je ispije do samoga kraja

Kada prijeđe sa druge strane

Na poljima sjajnoga i spokojnog raja

Prepoznah je! I opet pakao svane.