Vrati mi riječi što su sneno tekle
negdje još šumi ta usahla rijeka
ove mrtve usne još nisu sve rekle
ni to da te ljube od pamtivijeka.
Zapleti me u mrežu nespretnih fraza
nauči me opet oblakom hodati
tvrde su staze od leda i mraza
za korak nebom sve ću zemne prodati.
Dozovi te kiše što su tople lile
po krovovima starim usnulog grada
nek’ se razliju boje kakve su bile
dok su slikala život proljeća mlada.
Čekam te na zaboravljenoj stanici
makar do nje vode potrošene šine
kreni vlakom prema zvijezdi Danici
s usana skini taj pečat tišine.
5 komentara za "Pečat tišine"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.