Biti učitelj nije samo profesija, nije samo prenošenje znanja drugima. Biti učitelj znači otkrivati interese i sposobnosti svakog svog učenika i navoditi ga da te sposobnosti razvije do svog maksimuma.  Biti učitelj ne znači prolaziti utabani put vlastitog znanja  i očekivati da će ga učenici slijediti. Učitelj će učenika pratiti  na putu stjecanja znanja i razvijanja vještina poštujući njegovu osobnost i njegove mogućnosti. Onaj čuveni pedagoški trokut – učenik, gradivo, učitelj postao je krug u kojem znanje dolazi iz raznih izvora, a učitelj je tu da ga usustavi, učini pristupačnim djetetovom uzrastu i njegovim individualnim sposobnostima.

Abel Brčić je učitelj likovne kulture.  Rodio se  1956. godine u Žrnovu na otoku Korčuli pa je rastao okružen plavetnilom neba i mora, na pitomim, dugim plažama, u miru mirisnog mediteranskog rastinja  i u beskrajnoj slobodi dječje igre. Vjerujem da slike ranog djetinjstva utječu na kasnije umjetničko stvaranje.  Diplomirao je na pedagoškoj akademiji u Splitu 1978. godine u klasi profesora Ante Kaštelančića. Do mirovine je radio kao profesor likovne kulture u osnovnoj školi u Korčuli. Od 1986. član je njemačkog udruženja “Savez za slobodnu umjetnost” (Bund für freie angewandte Kunst) u Darmstadtu, a od 2004. godine član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika.

Pokušat ću vam približiti pedagoški rad ovog  slikara  čije se brojne slike nalaze u mnogim galerijama i privatnim zbirkama diljem svijeta. Život na otoku može biti  otežan, ali on slikaru pruža takvu paletu boja, takvo obilje oblika i mirisa, da slikar u trenutku postaje pjesnik, pa njegove slike pjevaju život.  Zato Abel Brčić kao moto svoga rada s djecom bilježi:

Crte, točke, mrlje, šare.

Boje tople, boje hladne.

Trgaj, reži, lijepi, složi.

Oboji svoj svijet!

Život čovjeka, pa tako i djeteta, zna biti siv i turoban, mnoge tuge traže put do djetetova srca, ali ono mora naučiti kako se s njima nositi, kako obojiti svoj svijet. Pa pogledajmo kako ih to uči profesor Abel Brčić.

 Kada su Turistička zajednica grada Korčule i korčulanska Gradska knjižnica „Ivan Vidali“ 2018. godine raspisale literarno – likovni natječaj „Govor mog zavičaja“  profesor Brčić je motivirao svoje učenike pokazavši im put kojim mogu ići uvažavajući njihovu kreativnosti i ideje.

Svjestan činjenice da stari govor kraja u kojem žive, pod naletom novih utjecaja polako nestaje i odlazi zajedno sa starim stanovništvom, profesor je svoje učenike uputio da zapitaju bake i djedove, pamte li još poneku staru riječ i odjednom se napunila cijela škrinjica riječi otrgnutih zaboravu. I nisu učenici samo otkrili stare  riječi, pa ih likovno izrazili, nego su njima zagrebli duboko u povijest i doznali nešto iz starih vremena. Zagrmio je na trenutak stari Perun, rascvala se perunika, a kako ideja uvijek donosi nove ideje, učenici i njihov mentor su te stare, gotovo zaboravljene riječi, pretvorili u zvučna imena restorana, hotela, dućana, a mogle su se, u likovno obrađenim načinima, naći na originalnim i zanimljivim suvenirima na kojima već sama riječ priča svoju priču.

 

Uporne kiše na otocima znaju biti sumorne, pogotovo kada danima traju, kada zapuše dosadno,  trulo jugo  koje  nosi posolicu pa se pred njim zatvaraju i škure i raspoloženje ljudi.  Sivilo tada omota i otok i ljude, bezvoljnost se uvlači u srca i čini se da se sve utiša da bi tu i tamo buknulo neraspoloženjem i duševnim umorom. Ali profesor Brčić bodri   svoje učenike i nalazi načina da ih povede  u novu, veselu  likovnu avanturu.

Crte, točke, mrlje, šare.

Boje tople, boje hladne.

Trgaj, reži, lijepi, složi.

Oboji svoj svijet!

Nije im sugerirao  da  slikaju Sunce pa da kontrast živih, sunčanih boja još više naglasi sivu ljepljivost kiše, već ih je potaknuo  da kišu učine  veselom, šaljivom, luckastom, da oboje svoj svijet. Učenici su brzo  pronašli stare, odbačene kišobrane i vratili im atraktivnost. Shvatili su da se stvari mogu  prenamijeniti, a svijet očuvati čistim. Ne valja svaku staru, polomljenu stvar odmah odbaciti, već treba dopustiti mašti da  se oslobodi, izrazi i stvori nešto neobično i lijepo. A kako bi  đaci razvijali osjećaj za suradnju, radili su u  skupinama koristeći prema želji novinski papir, štirku, temperu, akrilnu boju… i ubrzo su učionice i hodnici škole zaplesali u ritmu radosti pokazavši vedro lice kiše u korelaciji s prirodom i glazbenom kulturom jer su na kišobranima zalepršali leptiri, zaplivale ribe, zasvirale note…

 

Svaka škola živi  svojim posebnim ritmom u kojem ne postoji samo rad i učenje, nego i društveni život koji se najviše manifestira održavanjem priredbi i raznim događanjima. U tim danima mijenja se njezin izgled i atmosfera postaje svečana. Prilika je to za nastavnika likovne kulture da učenicima pokaže nešto novo. A prsti profesora Brčića puni su iznenađenja i novina. Kada spomenemo rastere, mnogi će pomisliti na kompjutorsku rastersku grafiku, specijalnost grafičkog dizajnera. No učenici profesora Brčića koristili su kolaž papire s rasterima uz tri osnovne boje (crvene, žute i plave ) pa su oplemenili prostor u kojem se svakodnevno kreću progovorivši novim vizualnim jezikom u kojem se  tekstura postiže  jednoličnim ponavljanjem grafičkih oblika. Jasna je korelacija ovog rada s geometrijom, što omogućuje učeniku da svijet ne gleda u obliku raspršenog mozaika, nego u cjelini, kakav on već i jest i da oblikuje interijer prema svom osjećaju sklada i vizualne ugode. Crte, točke, mrlje, šare ovdje su došle do punog izražaja.

 

Rasteri i gravirani ukrasi ne samo da uljepšavaju školske prostore, nego i ispunjavaju ponosom njihove autore, kod kojih se razvijaju kako estetski osjećaji, tako i ona fina motorika ruku, koja našoj djeci često nedostaje. Kada dođe vrijeme blagdana, učenici profesora Brčića ne miruju. Ovom prilikom profesor  je organizirao zabavnu izradu graviranih ukrasa, što su đaci spontano  prihvatili ni ne razmišljajući da svojim radom ovladavaju likovnim problemom ravnoteže i ritma. „Crte, točke, mrlje, šare iznova odigraše svoju ulogu. Učenici su odabrali zlatnu ili srebrnu stranu folije, uradili gravure, premazali ih tušem, osušili i nalijepili na foliju. Rezultat pogledajte sami.

 

Vrijeme karnevala u školu unosi posebnu radost pa kreativnost učenika dolazi do punog izražaja. U likovima koje stvaraju ogledavaju se njihove stečene književne i povijesne  spoznaje,  njihov kreativni potencijal. Veselje stvaranja ne može se ničim usporediti. Vrijeme je to kada se do novih znanja dolazi neprimjetno, bez napora jer profesor proširuje interes svojih učenika u korelaciji s drugim nastavnim predmetima. Učenici su naveli razna nazivlja ovog običaja: poklade, karneval, krnoval, maškare, mesopust… razgovarali su o toj temi, a zatim prionuli kreativnom radu u kojem je došao do izražaja onaj stih profesorove pjesme  Trgaj, reži, lijepi, složi.“

Naime, đaci su radili metodom trganja papira,  jer, kako kaže profesor, oni  tako razvijaju sitnu motoriku prstiju,  a trganjem se postiže lepršavost rada koju oštar rez škara ne omogućuje. Ako neki mladi nastavnik likovne kulture čita ove retke, može poslušati savjet svog starijeg kolege: „Kako se radi o plohi i plošnom izražavanju, ovaj se motiv može koristiti za rješavanje likovnog problema simetrije i asimetrije, statične i dinamične plohe, komplementarni kontrast, čiste boje, kontrast toplo- hladno.“

Jasno je da se uloga predmeta likovne kulture ne svodi na izradu eksponata u raznim tehnikama i raznim materijalima, ali ono vizualno najviše dolazi do izražaja.  Već ulaz u neku školu otkriva kakvi ljudi u njoj žive i rade. Išarane i neuredne fasade, ili prazne, sive fasade pokazuju nebrigu i ravnodušnost. U dvorištu osnovne škole u Korčuli, u kojoj je profesor Brčić radio, nalazi se visok, 23 metara dugačak zid koji je svojim betonskim sivilom zamarao oko. Tako velika, neravna površina zvala je ruke malih slikara i tema je u trenutku bila dogovorena. Oboji svoj svijet. A svijet otoka je more, ono drago, ćudljivo more koje u svom podmorju krije cijeli jedan prekrasan svijet bića i oblika. Korelacija s biološkim svijetom nametnula se sama od sebe. Na zidu su uskoro zaplivale ribe, rastezale se hobotnice, zapjevale školjke…

 

Dobar učitelj prati učenika dok mu je potreban, a onda ga prepušta njegovom profesionalnom životu. Abel Brčić može biti ponosan na svoj pedagoški rad, jer su mnogi njegovi učenici krenuli njegovim stopama i postali likovni umjetnici: kipari, slikari, likovni pedagozi, arhitekti, restauratori, kostimografi, dizajneri, umjetnički fotografi, grafički urednici, povjesničari umjetnosti. A svi su oni počeli u klasi profesora Brčića u viziji njegovih stihova:

Crte, točke, mrlje, šare.

Boje tople, boje hladne.

Trgaj, reži, lijepi, složi.

Oboji svoj svijet!

Međutim, ovaj maleni osvrt ne bi bio potpun kada ne bismo predočili neke od nagrada koje su na raznim likovnim natječajima osvajali  učenici  profesora Brčića motivirani stručnim  poticajima njihovog mentora.

Na INTERNATNIONAL EXIBITION  OF  CHILDREN’S  MAIL ART  osvojeno  je  1. mjesto.

1. Za sudjelovanje na izložbi „Svijet odraslih u viđenjima djece” (Grad -graditeljstvo i plovilo – brodogradnja) u Zagrebu 1996. godine u Umjetničkom paviljonu dodijeljeno je više diploma učenicima kojima je profesor Brčić bio mentor. Posebno je zadovoljstvo bilo priznanje koje je dobila profesorova kći dokazavši da „kruška ne pada daleko od stabla“ i da nadarenost ne preskače generacije.

1. – Svjetska izložba likovnog govora djece i mladeži, pod pokroviteljstvom UNESCO – a „Oceani i mora – ostavština za budućnost“ u Lisabonu 1998. godine donijela je novo zadovoljstvo. Na plakatu i na omotu Kataloga svjetske izložbe je riba, rad učenika kojem je profesor Brčić bio mentor i koji je osvojio prvo mjesto.

 

1. Na Državnom natjecanju LIK u Slavonskom Brodu njegov učenik osvaja treće mjesto, a u Puli  2006. godine prvo mjesto pa stječe pravo da se u Korčuli organizira sljedeće Državno natjecanje LIK, a njegova škola – Osnovna škola Petra Kanavelića postaje  domaćim LIK-a 9. 2007. godine.

2. Prilikom proslave stote godišnjice rođenja književnika Ranka Marinkovića 2013. godine na Visu je raspisan likovni natječaj za učenike osnovnih  škola s  temom  „Svaki čovjek je otok“ .Tri  prva mjesta i priznanja osvojili su učenici  pod  mentorstvom profesora Brčića.

3. Učenici profesora Brčića osvajaju 1.mjesto na međunarodnoj izložbi ŠETNJE POD MOREM u Sloveniji 2014. godine.

4. Na svjetskoj izložbi pod nazivom „Naslikaj pjesmu“, u njemačkom gradu Iserlohnu 2014. godine, sudjelovalo je16 zemalja svijeta, a tri prve nagrade pripale su učenicama kojima je Abel Brčić bio mentor.

5. U povodu Svjetskog dana voda 22. ožujka u Zagrebu, u okviru likovnog natječaja Hrvatskih voda „Najmlađi za vode Hrvatske 2015 – 2016.“ pod mentorstvom profesora Brčića njegova je učenica osvojila 1. mjesto.

6. U kategoriji „Oblikujem škrinju za čuvanje naše baštine“ njegova  je učenica pod njegovim mentorstvom osvojila 1. mjesto.

7. Za geslo  likovne izložbe ŽELIM, STVARAM, OBLIKUJEM  u Zagrebu, u organizaciji izdavačke kuće PROFIL  KLETT, upotrijebljeni su stihovi kojih je profesor Brčić  autor:

Crte, točke, mrlje, šare.

Boje tople, boje hladne.

Trgaj, reži, lijepi, složi.

Oboji svoj svijet!

 

Kako bi pojedinačno nabrajanje uspjeha korčulanskih učenika i njihovog mentora zauzelo mnogo mjesta, nabrojat ću samo još nekoliko njegovih uspjeha.

Na  natječaju u Sloveniji pod nazivom  „Šetnje pod morem“ dva puta je s učenicima osvojio 1. mjesto. Osvajali su nagrade i u organizaciji Hrvatskih voda, te nekoliko 1. mjesta u natječajima  Državne uprave za zaštitu i spašavanje… Bilo je tu još 1 mjesta  u natječajima Hrvatskog društva vizualno – likovne umjetnosti, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatskog društva pedagoga likovne umjetnosti i Hrvatskog vijeća INSEA.

U Slavonskom Brodu  na danima Ivane Brlić Mažuranić, više puta dobio je nagradu za mentorstvo učenicima koji su osvajali 1. mjesta. Na likovnom natječaju “Volim Hrvatsku” u organizaciji Turističke zajednice Hrvatske osvojeno je još jedno 1. mjesto.

U Meštrovićevu ateljeu u Zagrebu dodijeljene su nagrade najuspješnijim učenicima i mentorima. I tom prilikom profesor Brčić dobio je tri nagrade, kao najuspješniji mentor, jer nitko drugi nije dobio tri nagrade.

Više je  puta profesor Brčić osvajao nagrade za mentorstvo učenicima za izložbe pod nazivom “Tradicija i suvremenost” koje su se priređivale u Muzeju Mimara u Zagrebu. Profesor Brčić se smije kada kaže  da su njegovi učenici imali prilike izlagati i dobivati nagrade i u Muzeju Mimara i u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, što on osobno još nije ostvario.

Pedagoški rad profesora Brčića nije se iscrpio u direktnom radu s učenicima. On je suautor udžbenika Valovi boja 8 koju je napisao u suradnji s Emilom Robertom Tanayom.  Knjigu je odobrilo  Ministarstvo znanosti i obrazovanja  i bila je nekoliko godina u upotrebi.

 

Nedugo zatim angažirala ga je izdavačka kuća Profil – Klett da radi recenzije i valorizaciju njihovih udžbenika od 5. – 8. razreda  Pogled –  Potez.  Budući da  je i taj projekt obavljen stručno i kvalitetno, angažirali su ga da  recenzira i složi njihove likovne mape. Novom mapom dao je ideju za promociju svih materijala iz likovne mape i tako se rodila ideja za izložbu,  koja će  najbolje popularizirati mapu. “Želim, stvaram, oblikujem” naziv je izložbe koju je izdavačka kuća Profil – Klett priredila u Oris kući arhitekture u Zagrebu 2018.  Na toj izložbi korišten je njegov slogan “Crte, točke, mrlje, šare. Boje tople, boje hladne. Trgaj, reži, lijepi složi. OBOJI SVOJ SVIJET” .

Kako je profesor Brčić i zanimljiv, poznat slikar, u sljedećem broju Diskursa predstavit ćemo vam njegov umjetnički rad.