Bety Boop

„Danas je petak, trinaesti“ obavijestio me je važno moj zet kao da me opominje da bolje pazim da ručak ne zagori, da ne stanem na grablje u vrtu, da…
„Znam, zete, ali nisam znala da si ti tako praznovjeran. Znaš li uopće od kuda se pojavila priča o nesretnom, crnom  petku koja još uvijek zaustavlja važne poslovne odluke, prazni burze, odvjetničke urede, odlaže milione važnih odluka?“
Moram priznati da me je neobaviještenost moga zeta zapanjila. Počeo je nešto petljati o  petku u kojem je Eva zavela Adama, o Posljednjoj večeri, o engleskoj tradiciji po kojoj je petak bio određen kao dan za vješanje, a do vješala je vodilo trinaest stepenica.
Iako mi se ova zadnja primjedba učinila najvjerojatnijom, nikako iz njega nisam mogla izvući onu povijesnu, najvjerojatniju teoriju o crnome petku.
„Čuo si za Templare? Bili su to vitezovi čiji je red osnovan u Jeruzalemu 1118. a svrha mu je bila zaštita putnika kršćana koji su hodočastili u Jeruzalem u onim turbulentnim i opasnim vremenima nakon Prvog križarskog rata.
Prvi idealisti templari bili su pošteni, predani i hrabri, a za zarobljene članove nikada nisu plaćali otkupninu. Kraljevi i papa su ih bogato nagrađivali oprostom poreza, davanjem poticaja, pa su im uskoro, kako to obično biva, pristupali ne-ratnici koji su iskorištavali svoje beneficije čime su se besramno i parazitski bogatili pa su se čak i kraljevi kod njih zaduživali. Taj nametnički, manji dio templara iskoristio je francuski kralj Filip IV. da se riješi svog duga pa je, prema nekim povijesnim izvorima, nagovorio papu Klementa V. koji je tada stolovao u Francuskoj, na njihov progon. Filip IV. Lijepi se zbog rata s Engleskom debelo zadužio u toj organizaciji pa mu je svaka izlika za njeno uništenje dobro došla.“
Vidjevši da se zet nestrpljivo premješta s noge na nogu, odlučih skratiti priču.
„U petak, 13. 1307. počeo je krvavi progon templara. Napadnuti  su iznenada na njihovim  imanjima, nespremni na urotu, pobijeni su, zarobljeni i mučeni, a njihovo je bogatstvo prigrabio pobjednik.“
Zet se zahvalio na iscrpnom predavanju i na odlasku dodao: „ Danas je petak, trinaesti. Pazite, punice, da ručak ne zagori.“

Mihovila Pasarić