Evo mi se nostalgija
pod prozore noćima krade
dok ja skladam najtužnije balade,
pa me gleda ,kroz zavjese viri
i ne smeta je što sjevernjak zavija i snijeg miri,

ne smeta joj ni tmina što guta sjene
ona samo želi progutati mene.
Još jednu baladu na papir slažem
da notama ću biti sretna sebi lažem,
i kako toj spodobi  u tmini reći
“Idi ,ne smetaj bar ovoj sreći ,
traži sebi neki prozor veći
što vidi se osvijetljen duboko u noći
jer i iza njega netko svira
i sklada balade kraj klavira”.
Tišina se  ulicom pustom šulja
odjek joj na pločniku nečijim stopama šeta
gasi redom svjetiljke sretnog svijeta .
“Pusti me sjeto,lijepo molim
da u miru note pišem
stihovima dušu dajem
jer samo tako postojim i trajem.”