01 kolovoza 2016
Autor: boba grljusic
Kategorija: Kutak proze
Davno je bilo kad smo se čule i čini mi se kao da sam te samo sanjala
i ne znam gdje je počela naša priča ali sigurna sam kraj se ne nazire .
I kako ne bih zaboravila tebe a ni ti mene kažem ti još mi je duša govoreća
nesmirujuća i govori ne samo riječima no svim tim što ne umijem objasniti
samo osluškujem jeku njezina govora u zori, moru, podnevima i večerima.
Noćima sanjam i presanjam
nerijetko budim se umorna
ali trajem ....
tvoja B.
Meni ponekad cijeli život izgleda kao san, i svi ljudi koje znam,
i oni koje ne znam, a kao da ih znam, i oni koje samo sanjam...,
a tebe se dobro sjećam i mislim kako ću ti se javiti,
ako ne danas onda sutra obavezno i tako prođe dan, pa još jedan...
Tako silno si me razveselila, okrunila jedan ionako prekrasan dan,
sve mi uljepšala i tako sam sretna što te znam i što se razumijemo
i bez puno riječi. A što bi mogla tako bogata duša nego
rađati i dijeliti raskoš. Ne daj nemirima da te shrvaju,
ukroti ih kako ti to najbolje znaš- stihovima i pošalji mi ih
kako bih uživala.
tvoja M.
6 komentara za "Pisma"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.