Mrvi se duša poput grumena zemlje
Dok vjetar ju raznosi pustopoljinama
Sakupljam riječi, slažem ih
Poput domino kocki
U pjesmu bez kraja
Te riječi što odzvanjaju u
Tamnoj pećini moje nutrine
I žele van
Na svjetlo
Kako bi se razlile svojom crninom
Po nevinosti bijelog papira
Oduzele mu čistoću
Misli,te misli što se u tisuće
Riječi pretvaraju
Vrište, grizu, vriju
Traže oslobođenje
Predaju
Utočište u pjesmi kojoj naslova ne slutim
Ispovjedaonici duše
Što u noćima gluhim se rađa
U trudovima bolnim
Dok suze pečat slani
Među slovima ostavljaju
Grimiznu zoru dočekaju
Nevina bjelina
Ispunjena jalom, crnilom
Novorođena pjesma
Otupjelih misli
Čeka svoj završetak
A oči ispijene suzama
Sklopljene zoru dočekuju
U grču ruka još par stihova ostavlja
Jer misli se u duši
Ponovo roje
A kraj se ne nazire