U ranu zoru praćen tišinom
ispisujem pjesme bez riječi i rime
u kišnoj ulici nepoznatog grada
i prkosim sjećanjima
koja me vijekovima progone
Ostavljam za sobom
pješčane gradove
kao ptica selica
slijećem na tuđe prozore
i uživam u izlascima sunca
Tek kasnije budi se grad
priznaje da je opet
sanjao o tebi i pita se
kuda idu usamljeni ljudi
Ne trudim se da pronađem odgovor
puštam kiše da pjevaju umjesto mene
i tražim dječaka u sebi
5 komentara za "Pjesma bez riječi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.