Noćas sam u sobi imala invaziju
sićušnih mušica na upaljenu lampu
izazvale su pravu konfuziju
muvale se uokolo kao u kampu.
Uletjela je čak i jedna bubamara
istražujući čipkastu zavjesu
zasjela na staklo da se odmara,
pa stala tumarati u stresu.
Kudgod krenula ne vidje kraja
zbunila je beskrajna svjetlina
skočila bi da može iz tog raja,
al’ bijaše slijepljena kao pocaklina.
Gledajući je nekako mi se smilila
pružih joj dlan na koji se svila
dok u meni pjesma se razlila
raširi ona krila i odleti kao noćna vila.
5 komentara za "Pjesma o bubamari"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.