pjesma o kiši
Kišu, kišu mi donesi putniče kroz vrijeme
Neka opere ovo prljavo, teško breme
Neka lijeva, grmi, sijeva
Neka nebo cijele noći rapsodiju vlažnu pjeva
Kiša što je bila skrivena ispod obrve Boga
Slatka je sada, opojna, upisana u tabane puta moga
Rane su zacijelile, nisam više slab
Spreman sam za put, put na Crveni planet
Ne mogu a da ne prozborim o moru plavome
Odnesi mi nokte mojih grubih ruku
Tamo gdje se Anđeli prošlosti u snu tuku
Kišu, kišu mi donesi putnice što se skrivaš
U putnom nalogu moje noćne ptice
Vilinskim prahom opraši Marijine pjesme
Neka kamen i dalje bude, poneke lude
Sve su one drage i nikoga ne sude
Pustopoljina je sada zelena, travke bistrine proklijale
Neka bude ljubav vječna, strast neka pršti
Neka se nitko na ovome portalu Očaravanje ne mršti
7 komentara za "pjesma o kiši"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.