22 ožujka 2022
Autor: Durdica1955
Kategorija: Uncategorized
Nisam pjesnik al’ pjesme pišem
a to mi radi bujna mašta,
kada pišem ja lakše dišem,
pjesma podnese sve i svašta.
U pjesmama su boje duge,
poneki sni nedosanjani,
noći uv’jek beskrajno duge,
neki dani i zlatom tkani.
U njima se susreće baš sve:
Ljudi i vile, dobre i zle.
Sve priče su uveličane
bile istine il’ klevete.
U pjesmi je sunce žalosno,
mjesec u njima ne bude žut,
nebo je kišno al’ radosno
a oblak je blistajuć a ljut.
U njima se prepliću trenom:
tuga, sreća i san i java
u njima se ljubuje sjenom
ljubi se u njima i spava.
Spotiču se o sjen zasjenjen
Bog i anđeli i sveci svi
o tren jasan a zamagljen
jer to mogu samo stihovi.
I tako u pjesmama svima
opisati možeš bilo što
jer pjesma je kraljica rima
i može si dopustiti to.
22/03/2022 at 8:37 pm Permalink
Super, Đurđice. Treba osloboditi samo maštu.
Lp
23/03/2022 at 10:48 am Permalink
A mašta može svašta. Katarina hvala na lijepom komentaru. I Vama lijep pozdrav.
24/03/2022 at 9:08 am Permalink
U pjesmi je sve moguće, lijepo sročeno, Đurđice 🙂
24/03/2022 at 4:28 pm Permalink
Sve je pjesma. Dobra misao!
24/03/2022 at 10:04 pm Permalink
Hvala Mihaela, Aljoša, lijep vam pozdrav.
25/03/2022 at 5:08 pm Permalink
pjesnik je taj koji umije i može svašta od mašte do zbilje ,do sanja itd
lijepo!