Jedan čovjek, jedna žena
Kao stup i kao loza
Oko njega zapletena
To je naša simbioza.
Ja sam htio, ti si htjela
Valjda su htjeli i bozi
Da se duše, da se tijela
Pronađu u simbiozi.
Otkrivaju naši dani
Stranu crnu, stranu rozu
K’o medalje poredani
Skromno slave simbiozu.
To nema veze s glumom
Nije farsa, niti poza
Nekad srcem, nekad umom
Opstala je simbioza.
Kroz tišine i oluje
Kojih se hrabriji groze
Nama se, dušo, putuje
Pod zastavom simbioze.
Jedan brod, čovjek i žena
Tvoja krma, a moj pramac
Na dnu mora slična scena :
Kuća, moruzgva, rak samac.
11 komentara za "Pjesma o simbiozi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.