Na vrhu brijega krpica snijega
Il’ u žutom krugu sunce što sja
mogu biti sve i poslije svega
usuđujem se biti samo ja.
U predstavama glumiti hoću
drag mi je klaun i hodač na žici
lutati želim, grliti samoću
pričati ponekoj noćnoj ptici.
Sanjam da sam trubadur u doba
milostivih gospi, lijepih djeva
to srce je rođeno da proba
sreću dok plače, tugu dok pjeva.
Plazio sam često jezik zmaju
pa je za mnom vatra plazila
da uvijek preživim na kraju
tinta je do sada dobro pazila.
A kako pjesnik u zemlju liježe
još nisam pitao Veliko uho
golo tijelo ramenima sliježe
pjesma oblači dušu u ruho.
6 komentara za "Pjesma oblači dušu"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.