Ne, ne dam ti svoje suze
Niti strah iz očiju!
Ne dam ti svoju tišinu
Da njome zagospodariš
Jer suzama tugu ispirem
A strahom snove tjeram
Samo tišinu grlim u sebi.

Neću dozvoliti da me slomiš!
Iako nisam od stijene sazdana
Odupirem se valovima gnjeva
Udarcima u tišini
Što se lome, u kapi znoja pretvaraju.

Prkosim ti danas:
Snagom volje
Željom srca
Bolom duše.
Ne dam,  ne dam ti više
Niti jedu suzu
Da njome opereš prljave dlanove!
Niti u mom pogledu ne traži strah,
Jer sve je prošlo;
Prkos me je uzdigao
Snage mi dao
Da zaustavim ruku u pokretu
I suzu u oku.
SUZANA MARIĆ

Pjesma je posvećena ženama, žrtvama nasilja.

(Ovo je fikcija i nema veze sa mnom . )