slobodni.net


Opet su vremena davno minula
poput stare, vjerne družine,
vrata sjećanja tiho odškrinula
i prekinula monotoniju južine.
 
U albumu punom požutjelih slika
svečano uvezen je pramen kose drag
o kako se živo sjećam zanesenog lika
osmijeha, ko proljetnog lahora trag.
 
Sjećam se i toplih usana mekih
što na mojima ostaviše pečat trajni
kojeg, pokraj uspomena dalekih,
čuvam u riznici najljepših tajni.
 
Ljubav što nikad nestala nije
novom se čežnjom iznova budi
i opet zanesen kao i prije
želim ti klonut na usnule grudi.
 
Ali tebe sad drugi svojom zove
i sluša tvoj osvajajući smijeh
a ja samo sanjam jalove snove
i pitam se je li voljeti grijeh.

Tebe ću voljeti dok imam daha
za osudu ne zna ljubav prava
ljubiti te sred zvjezdanog praha
i kada me pokrije zelena trava

* 
Zajednički poetski rad Grgić- Grubešić