Kraj je tamo gdje i početak

Stol u kutu jedne kavane

Kako napraviti sažetak

Zbiti riječi da sve stane.

 

Tražiš da ljubav k’o na pladnju

Za kraj sažmem u pjesmu jednu

A kada izvršim tu radnju

Neka drugi za naš stol sjednu.

 

Podvalila si mi salvetu

I kemijsku od konobara

Uživaš gledati poetu

Kako na licu mjesta stvara.

 

Ti lagano ispijaš kavu

A ja se bez prestanka znojim

Koristeći srce i glavu

Slažem rime, slogove brojim.

 

Ne možeš pobjeći od metra

(Kao da me lagano koriš)

Ali pišeš brže od vjetra

Iz ničega ljepotu stvoriš.

 

I to mi da više elana

Kroz sjećanje cijedim slike

Ali kako se puni kavana

Više je žamora i skike.

 

Red smijeha, zatim red suza

Stigao sam do zadnjeg retka

A ti kao i svaka Muza

Tražiš čudo od mog sažetka.

 

Trgaš mi salvetu iz ruke

To je moje, odmah mi je daj

Ali sad crveniš od muke

Na njoj tek naslov “Pjesma za kraj”.

 

Nisi slutila ni pod razno

Da ću iznevjeriti tebe

Pa sad buljiš u nešto prazno

Pjesmu zadržavam za sebe.

 

No, nije zbog tog bilo plača

Ni jedne suze da se zgusne

Salvetom si trag od kolača

Obrisala s gornje usne.

 

Kraj je tamo gdje i početak

Stol u kutu jedne kavane

Van si izletjela k’o metak

Ja popit ću čaj na tenane.