06 siječnja 2022
Autor: Aljoša
Kategorija: Uncategorized
Napisat ću ti pjesmu jedne noći
kada zasja Mjesec boje safira
i prkosit ću snijegu i hladnoći
plamenim tragom u bjelini papira.
*
Napisat ću ti pjesmu čudnom tintom
onom koja rijetko odaje tajne
to šetnja je srcem k’o labirintom
gdje žive istine, trošne i sjajne.
*
Napisat ću ti pjesmu kakve nema
da diše svojim jedinstvenim žićem
previše je ukalupljenih tema
a nedostaje gladi za otkrićem.
*
Jer što je pjesnik nego vječni nomad
na sreću začahuren u samoći
tek otkinem li, dušo, duše komad
pjesmu za tebe napisat ću moći.
*
Napisat ću ti pjesmu jedne noći
kada zasja Mjesec boje safira
i prkosit ću snijegu i hladnoći
plamenim tragom u bjelini papira.
06/01/2022 at 5:35 pm Permalink
Pjesma izmami uzdahe, s lakoćom 🙂… predobro!! Pozdrav Aljoša!!
06/01/2022 at 7:10 pm Permalink
Pjesma za sva vremena. Prekrasni, birani, najfiniji izrazi. 🙂
06/01/2022 at 7:17 pm Permalink
Stihovi su vrlo lijepi. Samo teku. kao slap! 🙂
06/01/2022 at 8:30 pm Permalink
O da, napisao si je već i to sjajnu !
bisernu .
pozdrav tebi
06/01/2022 at 9:31 pm Permalink
Krasna pjesma, još jedan biser u nizu tvojih divnih stihova. Bravo!
Lp
06/01/2022 at 10:06 pm Permalink
Hvala, dame i Lave 🙂 Pjesma je pisana u dahu a rijetko mi se to desi.
Veliki pozdrav iz ZG 🙂
07/01/2022 at 12:16 am Permalink
Predivnu pjesmu slože predivni stihovi izašli iz čarobnog pera. Lijep pozdrav Aljoša.