Dok pišem pjesmu ja znam
da ima mnogo drugih koji pišu
i možda iste riječi, iste slutnje
u grudima nam zanesenim dišu.

Možda su ljubavne kao i moja
neke su možda i u naslovu iste
tako su lijepe, uzvišene tako
baš kao suze sjajne su i čiste.

Kao što sunce dotiče inje
pjesme nam taknu srca u sjeti
topeći grubu ledenu koru
uče nas opet voljeti i mrijeti.

Pjesme su odraz naših duša
što streme ka sjajnim noćima
u nečijoj pjesmi mi gledamo svijet
tuđim srcem i tuđim očima.

I vidimo tada koliko smo bliski
kroz naše snove mi čitamo tuđe
i što iz dalekog krenulo je srca
gle, odjednom i u naše uđe.